10 bezvremenih naslova u izboru GKU-BCU

Umaške knjižničarke i knjižničar sudjelovali su u sastavljanju liste sa 100 naslova knjiga po izboru istarskih knjižničarki i knjižničara koje imaju umjetničku vrijednost i koje želimo preporučiti našim korisnicima kao poziv na čitanje i druženje s dobrom knjigom. Sve je to povodom 2. Tjedna istarskih knjižnica koji je ove godine posvećen promociji knjižničnih fondova i zbirki. No, nije nam bilo teško ni sastaviti naših Top 10, s anotacijama i preporukama! Nađite svoj naslov i dođite u Gradsku knjižnicu Umag (ili obrnuto!)!

TOP 10 BEZVREMENIH KNJIGA GRADSKE KNJIŽNICE UMAG

povodom 2. Tjedna istarskih knjižnica (TIK-a) koji organizira Društvo bibliotekara Istre od 21. do 25. 9. 2020.

 

1.

SONNENSCHEIN

Daša Drndić

Zaprešić: Fraktura, 2007.

 

U romanu „Sonnenschein“ hrvatska spisateljica Daša Drndić (1946. – 2018.) piše o djeci otetoj od roditelja i odgajanoj da postanu arijevci. Kroz povijest jedne židovske obitelji iz Gorice i sudbinu mlade žene Haye Tedeschi razotkriva zablude, osobne promašaje i tragedije u kojima se zrcale najcrnje nemani čovjekova bića koje su više no ikada isplivale upravo u dvadesetom stoljeću. U ovom svom najvažnijem romanu, slaganjem stvarnih dokumenata, fotografija, popisa i iskaza svjedoka vremena, Daša Drndić osvjetljava dio duboko skrivene osobne i nacionalne povijesti.

 

Daša Drndić danas je jedna od najprevođenijih hrvatskih spisateljica u internacionalnim okvirima. Polazeći od vlastite autobiografije i povijesti svoje partizanske obitelji, Drndić u svojim djelima – a „Sonnenschein“ je po mnogo čemu vrhunac njezinog pisanja - produbljuje pozadinu ratnih događanja u bivšoj Jugoslaviji ponovnim tematiziranjem zločina počinjenih za vrijeme 2. svjetskog rata, s fokusom na holokaust. Književno djelo Daše Drndić stoji kao trajna brana blatnim bujicama relativizacije ratnih zločina i revizionizma, tim bujicama koje se valjaju postsocijalističkim zemljama.

 

2.

SREDNJI SPOL

Jeffrey Eugenides

prevela Maja Šoljan

Vuković & Runjić, 2007.; 1. izd. izvornika 2002.

 

Srednji spol (Middlesex) drugi je roman Jeffreya Eugenidesa, američkog pisca grčko-irskih korijena. Eugenides samim naslovom (Middlesex kao toponim i srednji spol kao fizička karakteristika glavnog lika) ukazuje na dvojnost cijele strukture romana. Cal, rođen kao Calliope, vlastitu priču o traganju i odabiru identiteta isprepliće sa životnom pričom svoje obitelji. Baka i djed iz izoliranog planinskog mjestašca u Turskoj, uslijed Tursko-grčkog sukoba bježe u Ameriku noseći sa sobom tajnu svoje rodbinske veze (brat i sestra) i genetsku promjenu na 5 kromosomu koja će obilježiti cijeli Calov život. Detroit u koji se sele ogledalo je one ubrzane i tehnološki napredne Amerike koju će doseljenička obitelj morati prihvatiti i u koju će unijeti razne elemente svoje religije, tradicije i vjerovanja.

Roman je 2003. nagrađen Pulitzerovom nagradom za književnost i zauzima važno mjesto među velikim američkim obiteljskim sagama. Priča koju 41-godišnji hermafrodit Cal pripovijeda, nije samo priča njegova dva rođenja (tom rečenicom i počinje roman) već i priča dvaju različitih svjetova, grčkog i američkog, muškog i ženskog te njihovih preplitanja a naposljetku i priča o izboru identiteta,  odnosno biranja onog identiteta koji Cal, tj. Calliope najviše osjeća svojim. Usprkos svima nedaćama i avanturama, Cal (Calliope) svojim humorom i snagom volje dokazuje da se čovjek može naviknuti na sve, naravno ako pokuša. 

 

 

3.

KIKLOP

Ranko Marinković

Školska knjiga, 2008.; 1. izd. 1965.

 

 „Kiklop“ je kanonski roman moderne hrvatske književnosti i najvažnije djelo književnika Ranka Marinkovića (1913. – 2001.). Radnja romana odvija se u Zagrebu od jeseni 1940. do proljeća 1941. godine, dakle u ozračju predratnog doba. Glavni junak romana je Melkior Tresić, kazališni kritičar, psiholog i filozof, koji se kreće među zagrebačkim boemima i izgladnjuje da bi mršavljenjem izbjegao unovačenje u vojsku. Po uzoru na Joyceova „Uliksa“, Melkior luta gradom prepuštajući se asocijacijama, što se očituje i u strukturi romana, koju određuju montažni postupci i raspršenost pripovjednog fokusa.

 

Ovaj apokaliptični, groteskni roman o (ne)mogućnostima otpora ratnoj mobilizaciji svoju aktualnost dokazao je i devedesetih godina, kada se iznova iščitavao u postjugoslavenskim književnim krugovima. Karnevalizacija, parodija, travestija i ironija jedino je što je preostalo Marinkovićevim junacima u atmosferi urušavanja svih civilizacijskih vrijednosti, a to ovaj roman pretvara u spektakl crnog humora.

 

 

 

4.

VILE S UČKE: ŽANR, KONTEKST I NADNARAVNA BIĆA PREDAJA

Evelina Rudan

Hrvatska sveučilišna naklada, Povijesni i pomorski muzej Istre, 2016.

 

Vile s Učke prilagođena su verzija doktorske disertacije koju je Evelina Rudan 2010. godine obranila na Katedri za hrvatsku usmenu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Istraživanje je usmjereno na provjeru funkcionalnosti, produktivnosti (sposobnost da likovi i teme predaje oforme nove predaje) i živosti likova nadnaravnih bića, bića s takvim sposobnosti i nadnaravnih pojava u demonološkim/mitskim predajama sa područja Istre. Neovisno o stavu da su mnoge  mitsko/demonološke predaje pred izumiranjem, Evelina Rudan analizirala je predaju kao žanr i njene karakteristike (distributivne elemente, formule vjerodostojnosti, kazivačke kontekste) i pokazala koliko pripovjedačko umijeće samih kazivača može utjecati na priče i njihove protagoniste.

Vile s Učke znanstveno je istraživanje predaja s istarskog područja i njihove plodnosti, tj. mogućnosti da se na temelju likova i tema iz starih predaja oforme nove predaje. Kao područje istraživanja odabrana je središnja Istra zbog dobre pokrivenosti prethodnim istraživanjima a i same činjenice da je autorica rodom iz malog mjesta u blizini Žminja i time ima insajderski položaj u pogledu jezičnog konteksta predaje. Vile s Učke moguće je podijeliti na 2 velike cjeline; prvi teorijski i drugi praktični s tekstovima predaja i opisom kazivačke situacije i mjesta kazivanja.

U prvom teoretskom dijelu istražen je žanr predaje i njegove karakteristike i postavljeno je pitanje narativne plodnosti pojedinih elemenata predaja. Trebalo je kao prvo odrediti razliku između predaja i bajke. Za sadržaj bajke ne očekuje se nikakvo vjerovanje i različit je odnos kazivača, recipijenata i zajednice prema ta dva žanra: bajka ima status priče a predaja ima taj status samo kod nekih kazivača i samo s određenom tematikom (npr. vile) ali najčešće ne.

Svaka je predaja kolikogod tradicionalnih elemenata sadržavala, ujedno i suvremena jer se pripovijeda i u ovom trenutku. U prvom teoretskom djelu analizirani su distributivni podaci, formule vjerodostojnosti predaja, konteksti i kazivačke situacije u kojima dolazi do stvaranja predaja, dok su tekstovi istraživanja transkripcije važni ne samo zbog analize predaje već pokazuje kako pripovjedačko umijeće i strategije koje kazivači koriste su ti zbog kojih priče i njihovi protagonisti žive.       

Vile s Učke kroz teoretski i praktični dio odgovaraju na pitanje zašto su neka bića/pojave (npr. zaštitna sredstva koja se koriste protiv mora) mnogo "plodnija" od drugih (npr. vila) i koji je odnos kazivača, recipijenata i zajednice prema samoj predaju i njen kontekst.

 

5.

ČRNA MATI ZEMLA

Kristian Novak

Algoritam, 2013.

 

"Črna mati zemla", drugi roman Kristiana Novaka (r. 1979.), objavljen je 2013. godine u Algoritmu (2005. objavio je roman "Obješeni"). Novo izdanje roman je doživio 2017. godine (Oceanmore), a doživio je i nekoliko stranih izdanja, osvojio Nagradu T-portala 2013., u ZKM-u je 2017. izvedena predstava prema romanu, a filmska adaptacija je u tijeku.

Roman je to o mladom piscu Matiji Dolenčecu i njegovim traumama iz djetinjstva u rodnom Međimurju ‒ smrt oca, samoubojstva, gubitak prijatelja, laži, ljubav, a posebno su uznemirujuće lokalne legende i likovi Pujto i Hešto koji izazivaju jezu.

 

Roman "Črna mati zemla" govori o potisnutoj priči o djetinjstvu Matije Dolenčeca u međimurskom selu, o smrti oca, o osam samoubojstava, dva demona, gubitku prijatelja, o lokalnim legendama, svakodnevnim lažima, osjećaju krivnje, o okrutnosti, samoći i ljubavi. Priča je to o osobnom putovanju iz osvijetljenog, otuđenog i urbanog u tamno, blisko i ruralno.

Roman je pisan na standardnom hrvatskom jeziku, s nekoliko varijanti kajkavskog i raznim osobenjačkim idiolektima, koji jako doprinose karakterizaciji likova, a fabula ima i elemente horora. Velik je to i nezaobilazan roman koji pokazuje raskoš talenta i umijeća autora.

 

 

6.

STO GODINA SAMOĆE

Gabriel García Márquez

sa španjolskoga prevela Nina Lanović

V.B.Z., 2017. 1. izdanje izvornika 1967.

 

Nobelovac Gabriela García Márquez (1927. –  2014.) objavio 1967. godine na španjolskom jeziku roman "Sto godina samoće", koji je preveden na preko 30  jezika. Ovaj je roman bio i jedan od razloga zašto je Márquez dobio Nobelovu nagradu za književnost 1982. godine.

Roman kronološki prati obitelj Buendía i povijest mitskog sela Macondo, koje su osnovali José Arcadio Buendía i njegova žena (i prva rođakinja) Ursula Iguarán.

U romanu se prepliću čudesno i nestvarno sa stvarnim, te se zbog toga uz Márqueza veže pojam magični realizam.

 

"Sto godina samoće" Marquezovo je najslavnije djelo, postiglo je velik uspjeh i kod publike i kod kritike, osvojilo brojne nagrade te je jedna od najčitanijih knjiga danas. Na romanu je autor radio punih 18 mjeseci bez prestanka, zatvoren u sobi. Jedan od glavnih likova u romanu je Ursula, koja umire u dobi između 114. i 122. godine, pa je svjedokinjom života, uspona, padova, ali i propasti ove obitelji. Ova je knjiga i metaforična i kritička interpretacija povijesti Kolumbije od osnivanja nacije do važnih zaokreta u povijesti te zemlje (kolonijalizam, dolazak željeznice, kina i automobila,...).

 

7.

PREOBRAŽENJA

Antun Branko Šimić

Profil International, 2015., 1. izd. 1920.

 

„Preobraženja“ je naslov jedine pjesničke zbirke Antuna Branka Šimića (1898. – 1925.). Književna povijest danas smješta ovu zbirku u kvalitativni vrh hrvatske moderne poezije. Šimić je osmislio vlastitu inačicu slobodnog stiha: grafički aranžman tretira se inovativno, stihovi se organiziraju oko središnje osi, bjelina dobiva semantičku ulogu: svi elementi iskaza sudjeluju u tvorbi smisla. U zbirci se može razaznati šest cjelina čije središnje teme su: tipske osobe, zavičaj, ljubav, vitalizam, kolektivna smrt, te konačna preobrazba i uzdignuće.

 

Usklađenost svih semantičkih razina u ovoj zbirci – od materijalnosti označiteljskog plana do zanosa koji vodi transcendenciji i zasnivanju svojevrsne artističke metafizike – očarava i današnje čitatelje. Šimić u svojoj poeziji ekspresionistički ocrtava egzistencijalnu dramu pojedinca, ali naznačuje i mogućnosti duhovnog preobraženja.

 

8.

NIKOMAHOVA ETIKA

Aristotel

prijevod s izvornika, bilješke i rječnik nazivlja Tomislav Ladan

Globus, Sveučilišna naklada Liber, 1988., napisana oko 340. g. pr. Kr.

 

Mišljenje i djelo velikog grčkog filozofa Aristotela (384-322 pr. Kr.) nastalo je u vrijeme propasti polisa, kao spomenik univerzalne etičke krize. Aristotel nije napisao knjigu o etici, nego se od antičkih vremena objavljuju njegovi predavački spisi u knjizi pod nazivom Nikomahova etika. Aristotel polemizira s uvriježenim javnim mnijenjem o pojmu „dobrog“ u ljudskom životu i metodički iznosi svoje stavove o različitim etičkim kategorijama. Iako u svojoj hijerarhiji najboljih života uzdiže misaoni život, ovi spisi su i danas aktualni zbog minucioznog pristupa ljudskom djelovanju.

Nikomahova etika jedna je od najvažnijih i najutjecajnih etičkih knjiga u povijesti zapadne misli. U njoj Aristotel razrađuje pojmovlje osnovnih etičkih vrijednosti s blistavom lucidnošću. „Etika se ne proučava da bi se naprosto znalo što je krepost, nego zato da bismo postali dobri“, jedna je od ideja vodilja Aristotelove praktične filozofije. Ističemo i važnost Ladanovih inventivnih prijevoda Aristotelove misli, koji predstavljaju veliki doprinos suvremenoj hrvatskoj povijesti filozofije.

 

9.

 

ZAR JE TO ČOVJEK

Primo Levi

prevoditelj Tvrtko Klarić

Znanje, 1993., Fraktura, 2017.

 

Zar je to čovjek je memoarski zapis o jednogodišnjem zatočeništvu u zloglasnom logoru Auschwitz gdje je Primo Levi (1919.- 1987., tal. pisac, prevoditelj, po struci kemičar) dospio kao Židov i pripadnik talijanskog pokreta otpora. Roman je fragmentaran, ne prati kronološki slijed događaja; poglavlja su pisana prema njihovoj važnosti. Mučno putovanje vlakom, dolazak u logor, oduzimanje svih osobnih stvari, pretvaranje čovjeka u zarobljenika (Häftlinga), nadljudska glad, mukotrpni rad, sustavno fizičko propadanje i bolest lišavaju čovjeka svake ljudskosti, pretvaraju ga u hodajući pepeo. Roman vremenski prati razdoblje od dolaska u logor početkom 1944. do njegovom konačnog oslobođenja 27. siječnja 1945.

 

Levi otvara roman poezijom istoimenog naslova kojom se preklinje ljudski rod da ne zaboravi strahote logora i gubitak čovječnosti. Logor (pisan uvijek velikom početnim slovom), njegovi mehanizmi, stroga pravila ponašanja i beskrajna repetitivnost radnji pretvorili su čovjeka u obični bezvrijedni broj. Null Achtzehn (prema posljednjim brojevima tetoviranim na njegovom ruci) jedan od zarobljenika s kojim se Levi susreće, simbol je krajnje dehumanizacije; iako još uvijek sposoban za rad hodajući je mrtvac koji je zauvijek izgubio sposobnost mišljenja. Nakon što Nijemci napuštaju logor u njemu ostaju samo najteži bolesnici, a među njima i Levi i iako je njihovo spašavanje na pomolu i dobiva se dojam sretnog završetka, ljudska patnja, degutantno fizičko propadanje i bolest još se više intenziviraju i time potvrđuju činjenicu da čovjek nije više čovjek.

 

10.

VJEČNA TREBLINKA : NAŠE POSTUPANJE PREMA ŽIVOTINJAMA I HOLOKAUST

Charles Patterson ; prijevod Bernard Jan

Genesis i Prijatelji životinja, Zagreb, 2005.

Knjiga američkog publicista i aktivista Charlesa Pattersona (1935.) „Eternal Treblinka“ objavljena je 2001. godine i otada je doživjela mnoga izdanja i prijevode. Sunakladnik hrvatskog izdanja udruga je „Prijatelji životinja“ danas vodeća hrvatska udruga u borbi za prava životinja. Knjiga istražuje korijene čovjekove okrutnosti prema životinjama, povijest mesne industrije te dovodi u vezu današnje strateško iskorištavanja životinja u Sjedinjenim Američkim Državama (odnosno u modernom društvu u cjelini) s holokaustom.

Riječ je o duboko uznemirujućoj knjizi, koja potiče na promišljanje vlastite ishrane i svakodnevice. Pattersonova knjiga je motivacijska i mobilizacijska, potiče svoje čitatelje na djelovanje u lokalnoj zajednici, sve u svrhu iznalaženja novog i pravednijeg suživota čovjeka i životinja. Ona i danas u sebi krije veliki politički potencijal, pa je zbog toga neki recenzenti nazivaju „jednom od najutjecajnijih knjiga 21. stoljeća“.