Davor Hačić: "Pukotine u praznini"

U sklopu Mjeseca hrvatske knjige, u srijedu 21. 10. u 18:00 sati u Gradskoj knjižnici Umag predstavljamo drugu zbirku pjesama Davora Hačića (Novigrad) "Pukotine u praznini" u izdanju Ogranka Matice hrvatske Buje. U razgovoru s Hačićem sudjelovat će nakladnik Vitomir Jadrejčić i pjesnik Božidar Cvenček. Razgovor možete pratiti uživo na Facebook profilu Gradske knjižnice Umag. Pjesnik Davor Hačić nastupa u Umagu i nekoliko dana prije, na otvorenom, u subotu 17. 10. u 10:30 sati u sklopu programa "Jesen u Danteovoj"! Dobrodošli!

 

„Pukotine u praznini“ Davora Hačića varira i razvija neka poetička rješenja, motive i gradnju lirskog subjekta iz prve zbirke „Rasute perle“ (2013.), ali prije svega ostvaruje ili barem naznačuje niz novih mogućnosti afirmacije vlastitog pjesničkog glasa. Novu Hačićevu zbirku odlikuje mnogo veći raspon raspoloženja, emocija, spoznaja i ushita lirskog Ja. Podsjetimo, u „Rasutim perlama“ govori samotni noćni šetač, zagledan u tamne morske dubine, zaokupljen vlastitim unutarnjim borbama i osjećajem malenosti, nemoći, čak, paradoksalno, nemuštosti. U većini pjesama prve Hačićeve zbirke takav lirski subjekt ne nalazi izlaza iz vlastite rasutosti i palosti, njegov je element noć, tišina, jesen; potpuno je izmješten iz događajnosti koja se odvija u beskrajnoj udaljenosti, ako se već sve bitno nije dogodilo u davnini. Ovakvo raspoloženje daje specifičan monotoni, stišani ton Hačićevoj poeziji u prvoj zbirci, kompozicija je često ciklična, a strofična podjela pjesama rijetka –ključne cezure naglašavaju se skraćivanjem stiha i relativno čestim točkama. Izraz je to zdvojnosti njegovog lirskog subjekta, koji neprestano zastajkuje, traži se u pitanjima o porijeklu vlastitog bola i pokušava zaustaviti pad koji ga okamenjuje i tjera u mutne i nijeme dubine. Već u ovoj zbirci, a ta će se tendencija pojačati u „Pukotinama u praznini“, Hačić naginje pojmovnom pjesništvu i apstraktnoj figurativnosti, no, u njegovom prvijencu pažnju čitatelja ipak najviše privlačni maritimna figurativnost i alegorizacija, koje možemo smatrati izrazom njegovog nadahnuća zavičajnim krajolikom.

            Zbirka „Pukotine u praznini“ podijeljena je u tri cjeline; prvi ciklus pjesama, „Hrabrosti od pijeska“, odmah donosi očigledan i, recimo tako, glasan odmak od poezije iz gore ukratko skiciranog (i nužno uopćenog opisa) prvijenca. Poezija je ljubavna, oslovljeno Ti važnije je od lirskog Ja, uzdiže se ljubavno zajedništvo, usklici su jednako tako česti kao i pitanja. Stihovna organizacija također se znatno razlikuje: podjela na strofe gotovo je redovita (pretežu tercine i katreni), a stih kraći (rijetko kad duži od osmerca). Hačić se čini sigurniji i samosvjesniji u izrazu, kompozicija pjesme je dinamičnija, manje predvidiva, leksik ekonomičan. No, iako je i lirski subjekt, pogotovo prema kraju zbirke mnogo „hrabriji“, sklon samopotvrđivanju i akciji, unutarnji nemir i podvojenost iz prve zbirke nastavljaju se, čak intenzivnije, i u nekim pjesmama ove zbirke.

            Taj novi intenzitet očituje se u dvoznačnoj figurativnosti loma, podjele, diobe, ranjenosti, da bi se pri kraju zbirke, u za Hačića tipičnom ogledavanju unutarnjeg u vanjskom i obrnuto, rana dovela u suodnos s pukotinom. U ovom prvom, ljubavnom ciklusu taj lom ima izrazito vremensku dimenziju i bol koja određuje lirski subjekt posljedica je minulosti ljubavnog zanosa. Pretežu dakle pjesme u kojem se lirsko ja nalazi ili na kraju ili na nesigurnom početku novog ljubavnog odnosa; u nekim pjesmama čak se i ljubavno „mi“ zajedno propituje o vlastitoj budućnosti."

(iz pogovora Nevena Ušumovića)