JAPANIMATION

Korice_web

U Gradskoj knjižnici Umag krećemo s novom serijom događanja. Prvo ovogodišnje zbivanje bit će susret s Tamarom Sapanjoš, većini Umažana poznatoj kao profesorici ekonomskih predmeta Gospodarske škole u Bujama. No, povod najavljenog susreta otkriva njezinu izvanškolsku strast, mimo ekonomije i trgovine. Riječ je o japanskoj animaciji koja je Tamaru toliko opčinila da je o njoj napisala i knjigu Japanimation. Knjigu će autorica predstaviti kroz predavanje i projekciju foto i videomaterijala određenih animacijskih uradaka najpoznatijih japanskih autora.  I sve to u četvrtak, 3. 2. od 20 sati.

Tamara Sapanjoš

Tamara Sapanjoš profesorica je ekonomske grupe predmeta u umaškoj i bujskoj srednjoj strukovnoj školi. Pored toga, aktivno surađuje na polju obrazovanja odraslih s različitim učilištima i obrtničkom komorom. Da svima u toj priči olakša, napisala je udžbenik za polaganje majstorskog ispita u trgovini. A za uljepšavanje, napisala je još jednu knjigu, pa je  tako obogatila i našu zavičajnu zbirku. No, knjiga se ne tiče ni ekonomije, ni trgovine, već otkriva sasvim poseban i vjerojatno neočekivan Tamarin interes izvan struke: riječ je o japanskoj animaciji.

 

Otkud animacija s drugog kraja svijeta? Gdje ste se srele i upoznale? Internet? Što Te u tome omađijalo do te mjere da napišeš knjigu?

Sve je počelo jako davno, dok sam još bila srednjoškolka. Početkom osamdesetih privatne talijanske televizijske stanice, tada na samom početku razvoja, počele su emitirati neke zanimljive crtiće, drugačije od onih koje sam do tada pratila, crtiće koji traju po 20-ak minuta, a svaka epizoda nadovezivala se na prethodnu. Likovi su bili prekrasno nacrtani, a fabula zanimljiva: katkad realna, katkad fiktivna. Tada nisam znala da počinjem pratiti fenomen japanske animacije, nego sam jednostavno nestrpljivo očekivala svaku novu epizodu. Internet je tada bila nepoznata riječ. Zašto sam o tome napisala knjigu? Do pojave interneta ostatak Hrvatske nije ni znao za japansku animaciju, mnogi ne znaju ni danas, a mnogi imaju krivu percepciju o tome. U razvijenim zemljama Europe već se odavno njeguje kult animea; u Italiji, Francuskoj, Njemačkoj i Engleskoj ima podosta literature i gadgeta. Naposljetku, ti crtani su na određeni način obilježili i moju današnju osobnost, pa eto…

 

Knjiga je neka vrsta uvoda, da ne kažem udice, u/za japansku animaciju, no daje i pregled situacije u posljednjih stotinjak godina.  Što je ono što japansku animaciju čini specifičnom u odnosu na  ove uz koje nas je većina odrasla (američka, europska...)?

Japansku animaciju nemoguće je promatrati bez japanskog stripa – mange. Specifičnost proizlazi iz mnogih elemenata; Japanci su oduvijek preferirali sliku u odnosu na tekst pa stripovi i animacija uživaju ogromnu popularnost u Japanu. Stoga, nisu namijenjene samo maloj djeci, već djevojčicama i dječacima, djevojkama i mladićima, muškarcima i ženama. Za razliku od zapadnjaka koji strip doživljavaju kao nešto za djecu i polupismene ljude, japanski stripovi obuhvaćaju različite aspekte života: od zabave i edukacije do realnosti života i filozofskih pitanja. Smatram da je u odnosu na klasični, zapadnjački animirani film, radnja u animeu razvijenija, animacija je kvalitetnija, a likovi složeniji i protkani individualnošću.

 

Goldrake

Ključni su pojmovi, koliko sam shvatila, anime i manga? Recimo za manje upućene koje sadržaje ti pojmovi pokrivaju i u čemu je razlika?

Manga unutar granica Japana označava animaciju i stripove, dok se izvan granica manga odnosi samo na japanske stripove. Riječ manga složenica je od kineskih znakova „Man“ što znači jednostavan, lagan, veseo i „Ga“ što označava sliku ili crtež. Prema tome, manga su šaljive slike ili jednostavno strip. Anime je izraz za animaciju koji se koristi u ostatku svijeta – svugdje osim u Japanu. Taj neologizam je nastao kako bi definirao tu specifičnu i zemljopisno određenu vrstu animacije. U početku anime je bio zamišljen kao televizijska serija koja se prikazuje jednom tjedno u trajanju od tridesetak minuta. Međutim, povećanjem potražnje nastali su serijali od nekoliko desetaka epizoda, kratkometražne i dugometražne kino-produkcije.

 

Koji žanrovi i tematike prevladavaju u japanskoj animaciji?

Specifičnost animea je u širokoj varijaciji stvaralačkog stila koji se razlikuje od autora do autora. Detaljno se predočava okolina u kojoj se odvija radnja s pažljivom karakterizacijom likova u različitim situacijama i događajima. Tematika je raznolika: povijesna, ljubavna, romantična, policijska, okultna, mistična… Raznolike su i žanrovske forme: akcija, avantura, SF, fantastika, horor, triler, drama, erotika… Razlog raznolikosti je u tome što se cilja na široki spektar publike, a ne samo na djecu različite dobi.

 

Čini mi se također da je vrlo osobita pojava silan utjecaj japanske animacije na društvo: od gospodarskih projekata do identifikacije ljudi s likovima iz animiranih filmova.

Temeljem popularnosti animirane serije ili filma, profite ubiru animacijski studiji, televizijske kuće, kinematografi, ali i gospodarske djelatnosti koje nisu direktno vezane za animaciju ali ju koriste za svoj poslovni uspjeh: tvrtke koje se bave produkcijom nosača zvuka (MC, CD), nosača slike i zvuka (VHS, DVD), igračaka, tiskovina, proizvoda široke potrošnje na kojima se nalaze anime-likovi (od bombona do kućanskih aparata) i gadgeta. Animacija ima stvarno nevjerojatn utjecaj na Japance koji ide do te mjere da se čak odijevaju poput svojih omiljenih animiranih junaka. Taj se fenomen naziva Cosplay.

 

Koliko je suprotan smjer vidljiv, tj. koliko je društvo prisutno u japanskim filmovima?

Jako puno. Kroz japansku animaciju moguće je upoznati japansko društvo. Eto, na primjer šezdesete godine prošlog stoljeća predstavljaju razdoblje industrijskog i tehnološkog prosperiteta. Naporna poslijeratna obnova počela je davati zavidne rezultate koji su se očitovali u konkurenciji, razvijenom tržištu i gospodarskom rastu. Natjecateljski duh i želja za pobjedom reflektirali su se i u animiranim filmovima (Tomy, la stella dei Giants). No, pojavljuje se i društveno angažirane teme, kao što su, primjerice, razvoj ekološke svijesti. Atomska bomba učinila je svoje i u tom pogledu. Novi heroji animiranih serija postaju djeca bez roditelja (Tigerman). Nedvojbena je tvrdnja da je putem animacije Japan modelirao vlastiti narod i njime komunicirao. Tih šezdesetih godina počinje se prikazivati i humoristična serija Sazae-san koja se do danas prikazuje neprekidno, svake nedjelje u trajanju od 30 minuta, a prikazuje obitelj  koja i dalje živi u vremenu koje je već davno nestalo, bez automatizacije, modernizacije i konzumerizma…

 

Candy

Zašto likovi japanskih crtića, tj. mangi, imaju tako velike oči, potpuno nejapanske, sušta suprotnost okružju koje sadržajno/problematski reflektiraju?

Za to je „kriv“ Osamu Tezuka – začetnik animea ili kako ga u Japanu zovu Bog mange. Još kao dječaka fascinirali su ga animirani filmovi tog vremena. Osamu je 50 puta gledao Snjeguljicu i 80 puta Bambija ulazeći u kino rano ujutro, na prvu predstavu i izlazeći tek kasno u noć, nakon zadnje izvedbe. Dovoljno je da se sjetite kakve je oči imao Bambi i mislim da imate odgovor…

 

Je li japanska animacija pretežno komercijalna?

Danas definitivno da. Uvijek je bila lukavo gospodarski iskorištena, ali osim komercijalnih, imala je i neke druge ciljeve: oblikovanje svijesti, edukacija (prve animirane filmove financirali su Ministarstvo obrazovanja i Ministarstvo obrane), određena životna načela (stvaranje, žrtvovanje, uspjeh), pravila japanske ekonomije (težak rad, lojalnost i puno truda), razvijanje ekološke svijesti…

 

Na Zapadu je vrlo uobičajeno sresti se sa stavom da su japanski crtići, i filmovi uopće, agresivni. Je li to tako i iz Tvog kuta, kao upućenije gledateljice?

Naravno da nije. Kada Jerry lupi Toma tavom po glavi, Ptica trkačica podmetne bombu Williju Kojotu ili žuti kanarinac (Twitty) odere crnu mačku to nam je zabavno, smiješno i simpatično, uopće ne vidimo nešto brutalno, okrutno, opako, primitivno ili surovo. Bitno je spomenuti da je Japan jedna od zemalja koje imaju najnižu stopu kriminaliteta na svijetu. Kako to? Pa oni svi prate te „agresivne crtiće“ zar ne? Nešto više ću o tome reći u kratkoj prezentaciji prilikom predstavljanja knjige u vašoj knjižnici.

 

Kako si dolazila do sve te gomile informacija koje si vješto organizirala u knjigu?

Ponajprije dugogodišnje iskustvo praćenja animiranih serija, zatim dubljim razmišljanjem o likovima i fabulama… Općenito, ne volim površnost i donošenje zaključaka „zdravo za gotovo“, o svakoj činjenici volim razmišljati „svojom glavom“ ne mareći pritom o onome što većina o tome misli. Osim toga, dio informacija prikupila sam iz strane literature (talijanske, engleske….), a internet je prepun podataka o animeu…

 

Kako stojiš s japanskim jezikom? Je li Te animacija potakla na učenje?

Odgovorit ću ti na japanskom. J Hai. Nihongo wa omoshiroi desu, soretomo takusan musikashi desu. Watashi wa nihongo no sukoshi hanshimasu. Sensei ja arimasen, kuruma ni benkyo o shimasu. (Da. Japanski jezik je zanimljiv, ali vrlo težak. Malo pričam japanski. Nemam učitelja, učim u autu slušajući lekcije (s cd-a)).  Hvala na pitanju.


lupin

Jesi li ti uspostavila neki japansko-hrvatski link?

Jesam, nedavno. Uspjela sam stupiti u kontakt s gospođom Ikuko Yamamoto koja prevodi dječja djela Ivane Brlić-Mažuranić na japanski jezik. Zaključile smo da je ona ambasadorica Hrvatske u Japanu, a ja Japana u Hrvatskoj…

 

Koji je smjer japanske animacije danas?

Moja knjiga nosi naziv „Japanimation“. To je termin koji se koristio za japansku animaciju sedamdesetih i osamdesetih godina XX. stoljeća, u vrijeme prve i druge „poplave“ animiranih serija i filmova. Danas se taj naziv pojavljuje samo u nostalgičnim spominjanjima vezanim uz početke japanske animacije budući da je od devedesetih općeprisutan naziv anime. U animeu dolazi do preobražaja tradicionalnih motiva japanske animacije; oni i dalje ostaju ideje vodilje, ali u jednom potpuno drugačijem izdanju koje nema više ništa zajedničko s japanimationom. Nekada je sve počinjalo od stripa, a animacija je predstavljala strip u pokretu. Danas je temelj animacije informatika i nove tehnologije kompjuterskih igrica koje predstavljaju interaktivnu animaciju i omogućuju izravan ulazak u virtualni svijet. U svakom slučaju, nove generacije traže nove ideje i izazove potpuno drugačije od nekadašnjih, temeljene prvenstveno na drugačijem poimanju svijeta i ideala.

Umaška promocija, četvrtak 3. 2. 2011.

{morfeo 12}