Ove godine pozvali smo autore da nam se s kratkom pričom jave na natječaj sa sljedećom temom:

SOLIDARITÉ

U današnjoj situaciji epidemije i potresa poziv na solidarnost izdiže se iz najdubljih osjećaja i mnogi političari računaju s tim emocijama u procesu konsolidacije „svoga“ naroda. I zato taj pojam navodimo samo na francuskom: solidarité. Podsjećamo time na povijest suvremene Europe, na integracijske procese koji u solidarnosti traže mogućnost nadnacionalnog zajedništva jednakopravnih građana. Umjesto afirmacije kolektiva putem žrtve pojedinca, solidarnost čuva individualnost, insistira na kulturi različitosti i strukturira se u uzajamnosti. U vrijeme sve većih socijalnih razlika solidarnost se uspostavlja uz pitanje odgovornosti za one ugrožene, stradale, bolesne i prezrene.

U utorak, 25. 5. 2021., stručni žiri književnog natječaja Lapis Histriae 2021 koji čine spisateljice Laura Marchig i Tea Tulić te pisac Goran Vojnović, proglasio je rezultate natječaja na otvaranju izložbe vizualnih identiteta Foruma Tomizza i Lapisa Histriae u Kopru.

Utvrdili su da su na 16. Međunarodni književni natječaj za kratku priču Lapis Histriae, koji organizira Forum Tomizza, na temu SOLIDARITÉ  ove godine pristigla 154 teksta na hrvatskom, talijanskom, slovenskom, bosanskom, srpskom i crnogorskom jeziku.

Zbog otežanog prelaska državne granice uslijed pandemije, svibanjski program Foruma Tomizza, koji se tradicionalno odvija u Trstu, Kopru i Umagu, odgađa se za početak listopada. Nagrada će dobitniku biti uručena na jesen, 8. 10. 2021., na početku umaškog dijela programa.

Žiri je odlučio da ove godine nagradu dobije Bojan Krivokapić (Novi Sad) za priču „Die andere Seite der Welt“. Nagrada Lapis Histriae 2021 iznosi 8.000,00 kuna. Artefakt Lapis Histriae 2021 rad je kipara Ljube de Karine.

U užem izboru za nagradu bile su sljedeće priče:  „Skalpel“  Roberta Raucha (Pula), „Dnevnik mikrosvemira“ Hrvoja Perice (Split), „Revolucija i ja“ Darka Tuševljakovića (Beograd), „Drevesa v Berlinu“ Veronike Simoniti (Ljubljana) i „Obiteljski album“ Tomislava Ribića (Varaždin).

Za knjigu Lapis Histriae 2021, koja bi iz tiska trebala izaći ove jeseni, izabrane su još sljedeće priče: „Nije u redu da pljuješ“ Saše Guberinić (Beograd), „Marijini križevi“ Roberte Nikšić (Cavtat), „Elvira, vsa si v svojem imenu“ Saše Petejan (Kopar), „Dietro la porta azzurra“ Francesce Santi (Livorno), „Mi žene se moramo držati zajedno“ Vivien Karlović (Rijeka), „Pisma iz samoizolacije, neposlana“ Lee Čorak (Zagreb), „Navigacija sloma“ Slaviše Obradovića (Prijedor), „Sanjaš o Berlinu“ Branke Štraus (Rijeka), „Picciotta“ Benedette Barbetti (Osimo), „Gospa Sajovic gre na oddelek E4“ Manke Kremenšek Križman (Ljubljana), „Qualcuno che mi chiede come sto“ Fulvije Vitale (Trst) i „Una lettera per Claire“ Emanuela Rizzija (Frabosa Sottana).

OBRAZLOŽENJE ŽIRIJA

„U priči „Die andere Seite der Welt“ nezaposleni tridesetpetogodišnji učitelj iz Podunavlja javlja se na oglas za njegovateljicu i odlazi na tri mjeseca u neimenovani južni primorski grad. Brine se tamo za Idu Karminski, devedesetpetogodišnju staricu koja je nekada bila gimnazijska profesorica kemije, a sada tone u demenciju; glavni junak i pripovjedač pomaže joj oko svih osnovnih tjelesnih potreba i radnji. Boravak u kući nekada imućne i utjecajne građanske obitelji te povremeni susreti sa skrbnicima otkrivaju glavnom junaku društveni život koji karakteriziraju klasna i međugeneracijska distanca, umjetni osmijesi i mirisi, licemjerna finoća u ophođenju, a što je sve u velikom kontrastu sa svakodnevnim ritualima koje glavni junak i Ida Karminski, sami u kući, provode. Naime, glavni junak vrlo brzo odbacuje većinu obiteljskih savjeta i regula za postupanje s „podjetinjilom“ i nemoćnom staricom: iz situacije u situaciju, neprestano joj postavljajući pitanja, on se otvara Idinoj osjećajnosti i imaginaciji.

Priču Bojana Krivokapića odlikuje nelinearna naracija, montaža je to kraćih i dužih prizora u čijem je središtu dijalogičnost, nagla izmjena perspektiva i pjesnički osjećaj za ritam i figurativnost jezika. Ova izlomljenost i „iščašenost“ pripovjednog tijeka podupire ulazak u unutarnji svijet Ide Karminski, u kojem nasljeđe prošlosti – koju glavni junak iščitava iz slika, fotografija, predmeta, odjeće i namještaja u kući – više ne postoji. Pokretač Idinog svijeta imaginacija je i projekcija odlaska; nekad melankolična, a nekad očajna žudnja za bijegom iz zatvorenosti iz tog zapuštenog doma i onemoćalog tijela. Veličina i neizmjerna humanost ove priče nalazi se u tome što Idin njegovatelj, glavni junak i pripovjedač, odbacuje kućna „pravila reda“ i prihvaća sve uloge koje mu Ida daje: on je njezin suputnik na imaginarnim putovanjima, njezin učitelj, ispovjednik, on je ljubav iz njezinih snova. Njih dvoje zajedno, u razgovoru, a ne u tišini, grade dom „auf der anderen Seite der Welt“, na drugoj strani svijeta.“

***

Bojan Krivokapić rođen je u Bačkoj Topoli 1985. godine. Diplomirao je na Odsjeku za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Novom Sadu. Urednik je u nakladničkoj kući Treći Trg. Vodi radionice kreativnog pisanja.

Objavio je četiri knjige: „Trči Lilit, zapinju demoni“ (kratke priče, Kikinda, 2013.), „Žoharov let“ (poezija, Stolac, 2014.), „Proleće se na put sprema“ (roman, Beograd, 2017.; Sarajevo-Zagreb, 2017.) i „Gnezdo dečaka“ (poezija, Beograd, 2019.).

Dobitnik je nagrada za prozu: Ulaznica (Zrenjanin, 2011.), Đura Đukanov (Kikinda, 2012.), Edo Budiša (Pazin, 2014.), Biber (Sarajevo, Beograd, 2021.), kao i nagrade Mak Dizdar za zbirku poezije (Stolac, 2013.).

Kuća za pisce u Pazinu za nagradu mu je 2014. godine tiskala dvojezično izdanje knjige „Trči Lilit, zapinju demoni -  Corri Lilit, i demoni inciampano“; prijevod na talijanski: Vanesa Begić.

Za roman „Proleće se na put sprema“ 2018. godine dobiva u Rovinju Nagradu Mirko Kovač za najbolje djelo mladog autora u Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Crnoj Gori.

Književni tekstovi prevedeni su mu na talijanski, njemački, mađarski, albanski i engleski jezik.

Živi u Novom Sadu i Dubrovniku.