Regijskih Top 10 za prozu desetljeća

strahsluga1Strah i njegov sluga

Iscrpljeni nakon napetog ispisivanja Top 10 Gradske knjižnice Umag za desetljeće hrvatske proze, ostadoše u igri samo Nives i Neven za štokavsku okolicu, poznatiju pod popularnim nazivom regija iliti region. Naime, proteklo desetljeće svakako je u znaku uspostavljanja novih književnih veza na području novih i starih štokavskih književnih varijanti, sve pod paskom nacionalnih bardova i bastiona. Pobrinuli smo se da ih zaobiđemo na sve načine, ali u čudu ostadosmo bez spisateljica na listi. Spomenimo zbog toga da je roman Strah i njegov sluga beogradske književnice Mirjane Novaković bio na listi, ali su nas naša knjižničarska istraživanja dovela do podatka da je prvo izdanje izašlo 1999. godine, a ne 2000. godine kako se može naći u nekim tekstovima. Ožalostila nas je naša knjižničarska dosljednost, pogotovo zbog činjenice da je novo izdanje romana upravo izašlo, čime se potvrdila njegova recepcijska živost! Da biste pročitali najbolje naslove, odnosno naših regijskih Top 10 najboljih proznih naslova, morate sad tražiti više...

1. Faruk Šehić: Pod pritiskom (Sarajevo, Zagreb, Naklada Zoro, 2004)Pod pritiskom

Zbirka priča Pod pritiskom otkrila je Šehićev književni talent punom snagom. Već se to dalo naslutiti iz zbirke poezije Hit depo (2003), ali Pod pritiskom je knjiga nakon koje se proširio potresni muk, a odmah zatim oduševljenje (i plač, tako je to bilo kad je Faruk čitao u Umagu) šire književne javnosti. S neposrednim i dugotrajnim ratni(čki)m iskustvom Šehić se uspio izboriti avangardističkim književnim jezikom, neprestano dovodeći prozu do ruba poezije. Pri tome ne mislimo na ekspresionističku slikovnost, nego na isprekidanu, poremećenu vizuru nekoga tko je već odletio u zrak, ali se kojim čudom nalazi među nama, govori nam, tuguje i protestira. Na fotografiji je zagrebačko izdanje cjelokupnih Šehićevih djela koje smo dobili zahvaljujući uredničkoj senzibilnosti Nenada Popovića iz Durieuxa.


mimesis2. Andrej Nikolaidis: Mimesis (Zagreb: Durieux; Cetinje: Otvoreni kulturni forum, 2003)

Roman Mimesis pripovijeda nepokretni pokretač: Konstantin Teofilis leži i treba se odlučiti hoće li otići iz svoje nepodnošljive sredine i situacije, na avion, djevojci koja ga zove u Obećanu zemlju, ili će ostati u Sarajevu na godišnjici mature. U toj se dvojbi prevrće po krevetu, ali prevrće i po svijetu pa pripovijeda o svojoj rasutoj okolini koja se ničim ne drži izvanjskog svijeta, o našim ljudima i krajevima kakve nikome i nikada i nigdje ne bismo poželjeli, koliko god Konstantinovi uvidi bili duhoviti, duboki, hrabri, parodijski, provokativni i cinični. U toj dvojbi pripovjedač se vrti po rubu fikcije i eseja, prelijevajući jedno u drugo. Ali njegov antropološki pesimizam nadilazi okoliše i situacije, pa on ostaje zakopan na svom krevetu, u svojoj grobnici od madraca, koja se nalazi na rubu svijeta, gdje je nešto bolje - samo zato jer je izmaknutije - nego tamo gdje je više ljudi, zbivanja i povijesti, gdje se gazi po neobilježenim grobnicama, pa prevladava ta fizička pasivnost, jer ni bijeg ne donosi spas... Ugledni književni znanstvenik i povremeni kolumnist Dean Duda iz Zagreba komentirao je pojavu ove knjige s: „3:0 za Nikolaidisa protiv hrvatske književnosti!“. Sasvim realan opis sezone 2003.!


3. Saša Ilić: Predosećanje građanskog rata (Beograd, K.V.S., 2000)Predosećanje građanskog rata

Predosećanje građanskog rata, izniman roman Saše Ilića, danas jednog od urednika Betona, spada u skupinu  romana koji promišljaju i književno obrađuju raspad Jugoslavije i njezine posljedice. Knjiga tematizira događaje od 1979. do 1992. godine, s prelomom iz 1991. i može se okvirno podijeliti u tri dijela: u prvom je predosjećanje (osamdesete), slijedi period rata (početak devedesetih), ali bez prikazivanja rata samoga i poslijeratno stanje kada se glavni junak obreo u jednom «praznom gradu».  Povezujući stanje u kulturi i državi autor je u prvom dijelu knjige opisao atmosferu u kulturi osamdesetih u kojoj se, prema autorovom tumačenju, upravo nalazio trag predosjećanja dolaska te strahote. Centralni simbol je brod Sveti Ištvan čija sudbina predstavlja sudbinu jugoslavenske države, od vremena Austro-Ugarske i Prvog svjetskog rata, pa do kraja. Njegova gradnja, potapanje i potom remont, govori o odmicanju jednoga društva od istine, odnosno o društvenoj inverziji vrijednosti koja se dogodila.  



Oproštajni dar4. Vladimir Tasić: Oproštajni dar (Novi Sad, Svetovi, 2001)

Iako je NIN-ovu nagradu dobio za svoj opsežniji i pretenciozniji roman Kiša i hartija (2004), Oproštajni dar se još uvijek tretira kao vrhunac Tasićeve proze, dapače, kao remek-djelo! Još jedan Kanađanin (vidi Albahari) srpske jezične kulture, erudit je bez presedana: doktor matematike i izvanredan esejist, odličan poznavatelj meandara (da nekažemo rizoma) postmoderne misli. U ovom kratkom romanu pratimo priču o nestalom bratu, čudaku i genijalcu, čija urna pripovjedaču pristiže na njegovu svježu kanadsku adresu. Nostalgična prisjećanja na mladenačka novosadska (sub)kulturna iskustva i odlazak iz ratom uništene zemlje, isprepliću se s opisima novih simulacijskih pokusa u medicini i svakodnevice u Novom svijetu.

 

5. David Albahari: Svetski putnik (Beograd, Stubovi kulture, 2001)

Tematski, roman Svetski putnik nastavlja se na Albaharijevu trilogiju -  Snežni čovek, Mamac i Mrak – jer se u njemu nastavlja tematizacija sudbine raspale države Jugoslavije i njenih državljana, ali ovaj put iz perspektive Kanađanina, slikara, koji sve to Svetski putnikneopterećeno promatra s druge strane oceana. Kanađanin je ovdje pripovjedač i promatrač koji kroz susret sa židovskim piscem iz Jugoslavije i Kanađaninom hrvatskog porijekla (čiji je djed bio ustaša) otkriva zapravo svoje ograničeno razumijevanje političkih prilika i sudbina koje i vežu i razdvajaju njegova dva poznanika. Takva perspektiva svojstvena je načinu na koji zapadnjaci sagledavaju balkansku povijest: površno i uglavnom ravnodušno. Dublje i općenitije od toga postavlja se pitanje uvjetovanosti pojedinca i njegove sreće konkretnim povijesnim okruženjem, što aktualne jugoslavenske političke teme i raspade postavlja na univerzalniju razinu propitivanja, razumljivu i Kanađanima: odnos kolektivnog i individualnog. U minulom desetljeću, Albahari postaje jednim od najcjenjenijih autora s ovih prostora na Zapadu.


berlinski krug6. Balša Brković: Berlinski krug (Beograd, Prosveta, 2008)

Berlinski krug – zbirka priča Balše Brkovića koje su nastajale u dužem razdoblju: tri u osamdesetima, tri u devedesetima i četiri posljednjih godina drugog milenija i prvih godina trećeg. Stoga ovih deset priča, vrlo raznorodnih po svojoj predmetsko-tematskoj osnovi i poetsko-strukturalnoj formi, predstavljaju svojevrsni razvoj proznog izraza kratke priče ovog autora, čija je trajna i ključna karakteristika raskošna intertekstualnost. Ranije priče odlikuje više psihologiziranje, autopsihoanalitičko konstruiranje, polemiziranje s Freudom i Lacanom, pred kraj zbirke prelazi u preispitivanje samih modela pisanja i pisanja o pisanju te određenih književnih toposa. Za drugi dio zbirke značajno je bavljenje poviješću, odnosno odnos povijesti i književnosti, bilo da se kroz fantastične obrate, izmjene perspektiva, i ina preklapanja, konstruira novi svjetski poredak, referira na Ćosićevu Ulogu porodice…, odaje počast Gombrovitzu kroz poznanstvo s čovjekom koji ga je poznavao… Balša Brković jedan je od najtalentiranijih predstavnika generacije crnogorskih pisaca koja radikalno raskida s njegoševskom, herojskom Crnom Gorom.

 

7. Vladimir Pištalo: Tesla, portret među maskama (Zrenjanin, Agora, 2008)Tesla, portret među maskama

Tesla, portret među maskama, dobitnik NIN-ove nagrade i jedan od najčitanijih romana krajem desetljeća u Srbiji, dovodi u pitanje pretenziju literarnih biografija na istinitost i romantičarski štih. Priča je to, prije svega, o čovjeku čiji je životni put s nizom nevjerojatnih i radikalnih obrata bio određen kako njegovim nadama, snatrenjima, vizijama, opsesijama tako i kretanjima svjetske povijesti i društvenih okolnosti koje su se prelamale i preko njegovih planova i želja. Pri tome, kontekstualiziranje Tesline iznimne osobe u društvenu/političku/znanstvenu stvarnost Pištalo nadaje preko jednostavnih događaja, crtica koje gotovo simbolički odslikavaju različite Tesline maske, odnosno upliće različite perspektive i refleksije njegove pojavnosti u svijetu nauke, društvenih zbivanja, politike, stavljajući u suodnos unutrašnje i vanjsko, introspektivno i općepoznato. No, autor se pritom nije upustio u mistifikacije, dapače, prema kraju knjige mit o Tesli poprima sasvim ljudsko lice. Bajkovitost je potkresana, a jednostavnost oplemenjena autorovim lirsko-poetičnim građenjem atmosfere i dojmljivog/upečatljivog književnog lika.


Komo8. Srđan Valjarević: Komo (Beograd: Samizdat B92, 2006)

Komo, jedna od omiljenih knjiga srpske književne publike, pojavila se i u zagrebačkom izdanju (Sandorf, 2008). Stipendijski boravak na talijanskom jezeru Como (u blizini Švicarske granice) pripovjedač – neskriveno autobiografski – naizgled koristi samo za beskrajni užitak u alkoholnim «magnovenjima». Njegovo jednomjesečno zaboravljanje «otadžbine» pokazuje, međutim, autorov nepatvoreni senzibilitet za pravdu, za razumijevanje želja marginaliziranih osoba oko sebe. Sve to bez ikakve pretencioznosti i lekcija iz morala! Valjarević je svojom životnom poetikom i već legendarnom biografijom marginalca pokazao da književnost nije tako komplicirana stvar i da se umjetničke vrijednosti mogu realizirati i bez velikih konceptualnih zasada.


9. Nenad Veličković: Otac moje kćeri (drugo izdanje, nova verzija; Sarajevo: Omnibus, 2002)

Podnaslovljena kao druga knjiga Konačara (1995), već kanoniziranog sarajevskog romana o preživljavanju jedne obitelji u prostorima gradskog muzeja za vrijeme opsade, Otac moje kćeri sugerira nam ulazak u novu realnost, otac moje kćerikoja, dakako, ne može biti lišena refleksije na spomenuta povijesna zbivanja. U Sarajevu, dakle, nakon rata, pomalo sredovječni marketinški dizajner, jednostavnije rečeno: pisac slogana, spoznaje - u trenutku krajnje deziluzije - da je plaćen da laže. Ništa više. A onda slijedi spoznaja da on ne laže samo u profesionalnom životu: u duhovitim razgovorima s vlastitom kćeri otkriva koliko je težak proces dolaženja do istine i onog što olako zovemo realnošću. Veliki roman lišen bilokakve pretencioznosti, dovodi nas do temeljnih pitanja i to svakog ponaosob, tjerajući nas van iz onog fatalnog MI i suočavajući nas s vlastitom odgovornošću za život bližnjih. Veličković je pisac međunarodne reputacije; upravo mu je 2009. godine izašao talijanski i slovenski prijevod ovog naslova.


Kuvarove kletve i druge gadosti10. Srđan V. Tešin: Kuvarove kletve i druge gadosti (Beograd, Stubovi kulture, 2006)

Srđan V. Tešin, ugledni kikindski publicist i književni aktivist, ovim je romanom pokazao da je postmoderna borhesovština (po kojoj je bio poznat) iza njega i da je došlo vrijeme za mnogo ljuće literarne zaprške. Sažimljući morbidnu banatsku porodičnu sagu do ruba parodije, Tešin je u ovom nevelikom, nabijenom romanu uspio ukazati na mogućnosti novog književnog angažmana. Literarnim putevima traže se kotačići sociopsiholoških mehanizama koji dovode do (ratnih) zločina i do zataškivanja i ravnodušnosti prema istim – sve unutar vlastite zajednice!