• Kalendar događanja
• 8. studenoga 2017.

Tea Tulić i Željka Horvat Čeč u Umagu!

Program Mjeseca knjige završavamo u srijedu 8. 11. u 20:00 sati susretom s dvije mlade književnice s izuzetno jake i kreativne riječke književne scene: Tea Tulić predstavit će nam svoju knjigu „Maksimum jata“, poetski roman o obitelji i Gradu, a Željka Horvat Čeč autobiografski roman „4 brave“ o odrastanju u hrvatskoj provinciji.

Druga knjiga Tee Tulić "Maksimum jata" naslovom nagoviješta da se radi o poetskoj prozi koja govori o dinamici kolektiviteta – jatu. Nelinearne, ali intenzivne veze između narativnih i dijaloških odlomaka knjige, postupno tvore sve veće, složenije, sinestetičke maglovite oblike i poput oblaka ili jata ptica podižu čitatelja do ekstatičnog, doslovno povišenog recepcijskog stanja. Ova knjiga proze Tee Tulić čita se u dahu i tek kada se nađe na kraju čitatelj postaje svjestan na kojoj se visini nalazi... Vrhunska književnost!

Pročitajte intervju Tee Tulić koji je dala za Vox feminae

"4 brave" Željke Horvat Čeč donose priču djevojčice, infantilne pripovjedačice kojoj se u pisanju još miješaju standard i dijalekt, čija je sintaksa jednostavna…, o njezinu odrastanju i školovanju od prvoga do šestoga razreda, u međimurskom selu, u razdoblju 1991 – 96. Njezina „krivnja“ je u tome što ne ide na vjeronauk kao sva druga djeca, te što su neki članovi njezine obitelji bili članovi Saveza komunista, baš kao i dobar dio Hrvata prije toga doba presvlačenja uvjerenja i nove gorljivosti.

Pročitajte intervju koji je Željka Horvat Čeč dala za Tportal

Za Kristiana Novaka, koji također tematizira Međimurje u svojim djelima, knjiga Željke Horvat Čeč bila "jedan neočekivani tekst u kojemu autorica dotiče neuralgične točke društva koristeći perspektivu dječjeg lika, a da pritom taj roman ni u jednom trenutku nije manipulativan, ne izaziva sažaljenje već istinsku empatiju". O romanu Tee Tulić, Novak je pak napisao: "Iako sav izgrađen na jezičnoj kreaciji, ovaj tekst ne bježi od odgovornosti spram aktualnosti, ne odmiče pogled od onoga što smo postali. Iako na mahove pesimističan, pruža utjehu. Jer, štogod da jesmo, nismo postali imuni na ljudsku patnju i ljepotu. U to se ugrađuje ova vrhunski precizna i filozofski moćna poetska proza."