- Top liste
- 6. rujna 2007.
Velike književne nagrade 2006.-2007.
Knjige Orhana Pamuka, Kiran Desai (foto), Chinue Achebea, Jonathana Littella, Martina Mosebacha, Niccolo'a Ammanitija, Álvara Pombe, Olge Slavnikove, Svetislava Basare... dobili su najveće preporuke za čitanje od različitih stručnih žirija. Provjerite zašto!
Nobelova nagrada
Orhan Pamuk, dobitnik brojnih međunarodnih priznanja, medu kojima i Mirovne nagrade njemačkih nakladnika, dobitnik je Nobelove nagrade za književnost za 2006. godinu. U priopćenju Odbora za dodjelu Nobelove nagrade stoji, izmedu ostalog, kako je Pamuk "u potrazi za melankolicnom dušom svog rodnog grada otkrio nove simbole za sukob i ispreplitanje kultura (...)" Pamuk je rekao da je, odrastajući, iskusio pomak od tradicionalnog, otomanski orijentiranog obiteljskog okružja ka stilu života bližem zapadnjačkom usmjerenju. Osim po svom literarnom opusu, Pamuk je poznat i po društvenom i politickom angažmanu: prošle je godine protiv njega pokrenut - a ove, nakon brojnih međunarodnih pritisaka, prekinut - sudski spor u kojem ga je Turska optužila zbog "vrijeđanja turskosti". Povod je bio intervju švicarskim novinama u kojem je pisac govorio o tristo tisuća Kurda, te oko milijun Armenaca ubijenih u Turskoj, ustvrdivši kako se tamo nitko osim njega o tome ne usuđuje govoriti. Nagrada je vrijedna 10 milijuna švedskih kruna (oko 1,37 milijuna dolara).
Nagrada Booker
Nagrada Booker, odnosno punog naziva The Man Booker Prize for Fiction, jedna je od najprestižnijih književnih nagrada u svijetu. Dodjeljuje se svake godine za najbolji neobjavljeni roman na engleskom jeziku. Za nagradu se natječu autori iz zemalja Commonwealtha i Republike Irske. Postoji i Međunarodna Man Booker nagrada, prvi put dodijeljena 2005. godine. Za nju se mogu natjecati svi autori svijeta prevedeni na engleski jezik. Ruska verzija Bookerove nagrade je Ruska bookerova nagrada, utemeljena 1992. godine.
Kiran Desai (rođena 1971.) dobitnica je Bookera za 2006. godinu, kao i vrlo ugledne američke književne nagrade National Book Critics Circle Fiction Award. Njen roman The Inheritance of Loss (uskoro Algoritam izdaje hrvatski prijevod) priča je o Jemubhaiju Popatlalu Patelu, sudiji Indijcu, obrazovanom na Camebridgeu, koji živi izolirano u mirovini na Himalajima, ali mu mir narušava dolazak njegove unuke tinejdžerke. Drugu liniju romana čini priča o njegovom sinu Bijuu, kuharu i ilegalnom imigrantu u New Yorku. Na pitanje koliko se toga kod nje promijenilo nakon objavljivanja nagradene knjige The Inheritance of Loss, Kiran odgovara kako "nije lako biti mladi pisac, morate uvjeravati druge, uvjeravati sebe. Nakon nagrade mojoj je knjizi pridavano mnogo pažnje, za što sam zahvalna, no najveća promjena u mom životu bio je osjećaj da mogu biti još ekscentričnija u svojim knjigama, da se mogu više igrati. Sad se osjećam mnogo slobodnije i opuštenije." Iako živi u Americi, zadržala je Indijsku putovnicu. Na pitanje osjeća li se više Indijkom ili Amerikankom, kaže: "Biti dijelom Indijske dijaspore daje mi neku određenu emocionalnu lokaciju s koje pišem, ako ne vec točnu geografsku. Moja je knjiga povratno putovanje do spoznaje što znaci biti Indijkom, do spoznaje da je ta perspektiva previše važna da bi je olako odbacila. Amerika mi može dati pola priče, ali da bi priča bila cijela moram otići u Indiju, moram otići po emocionalnu dubinu, povijesnu dubinu. Nije me briga za putovnice. Književnost se nalazi izvan zastava i himni. U svijetu koji je opsjednut granicama, kao književnica koja se bavi formom koja je takoder tradicionalno opsjednuta prostorom, bilo je to putovanje koje me vodilo do zaključka da je slabija struktura, odnosno mnogostrukost moguća lokacija za fikciju, možda čak ispravnija moralna lokacija." Booker vrijedi 50.000 funti.
Međunarodna Man Booker nagrada
Drugo po redu međunarodno izdanje nagrade Man Booker, dodijeljeno je 76-godišnjem nigerijskom autoru Chinui Achebeu, kojega se često opisuju kao »oca suvremene afričke književnosti.« Achebe, najprevođeniji afrički pisac, poznat je ponajprije po romanima Things Fall Apart (1958) i Anthills of the Savannah (1988), u kojima se bavi afričkom politikom i posljedicama kolonizacije po afrička društva, ali opsežno i slikom Afrike na Zapadu. Jedan od najpoznatijih Achebeovih eseja, An Image of Africa, napad je na roman Josepha Conrada Heart of Darkness. Achebe je ove godine pobijedio u konkurenciji u kojoj su bili i Carlos Fuentes, Philip Roth, Margaret Atwood, Ian McEwan i drugi. U prvom izdanju 2005. međunarodni je Booker, nagrada vrijedna 60.000 funti, dodijeljena albanskom piscu Ismailu Kadareu. Achebe, kojega smatraju ocem moderne afričke književnosti, najpoznatiji je po svom prvom romanu Things fall apart koji je, iako napisan još 1958. godine, prvi put objavljen s čak trideset godina zakašnjenja. U obrazloženju odluke o dodjeljivanju nagrade Achebeu, predsjednica Žirija, kritičarka Elaine Showalter zadržala se upravo na tom revolucionarnom djelu, do danas prodatom u oko deset miliona primjeraka širom sveta. "U Things fall apart i njegovim ostalim djelima čija se radnja odvija u Nigeriji, Chinua Achebe je označio početak suvremenog afričkog romana. On je također osvjetlio put piscima širom svijeta, koji traže nove reči i forme za nove stvarnosti i društva"
Nagrada Goncourt
Nagrada Goncourt dodjeljuje se od 1903. godine za najbolje objavljeno prozno djelo na francuskom jeziku.
Jonathan Littell (rođen 1967. u New Yorku) dobio je 2006. godine nagradu za svoj kontraverzni roman (od 900 strana!) Les Bienveillantes (The Kindly Ones). Roman prati život izmišljenog SS oficira. Iako je u pojedinim krugovima ocjenjivan kao neadekvatna prica o holokaustu (više nakladnika odbilo ga je objaviti), Littell je taj debitantski roman prodao do sada u više stotina tisuća primjeraka. Nakon vijesti o dobivanju nagrade, on je rekao francuskim medijima da je prije svega nastojao razumijeti što ljude navodi da postanu mučitelji drugih. Littell je ujedno istaknuti aktivist, od 1994. do 2001. godine bio je član humanitarne organizacije Action Against Hunger. U Čečeniji je predvodio misiju te organizacije 2001. godine, uslijed čega je bio i ranjen.
Büchnerova nagrada
55-godišnji diplomirani pravnik Martin Mosebach dobitnik je ovogodišnje Büchnerove nagrade, najuglednije njemacke književne nagrade dotirane s 40 000 eura. Dodjeljuje je njemačka Akademija za jezik i pjesništvo piscima koji pišu na njemačkom, a među njezinim dobitnicima su Henrich Böll, Gottfried Benn, Erich Kästner, Günter Grass... Martina Mosebacha mnogi usporeduju s Thomasom Mannom, prije svega zbog njegovog imidža urednog i korektnog gradanina. Mosebach je prva liga njemacke književnosti, tvrdi ministar kulture Bernd Neumann i nada se da ce mu nagrada pomoći da nađe put od šire publike. Sam Mosebach, autor mnogih romana od kojih su najpoznatiji Die Türkin (Turkinja), Eine lange Nacht (Duga noć) i Das Beben (Potres), s puno skromnosti je reagirao na priznanje. «Ja nisam uspješan pisac», rekao je obrazloživši to mišljenjem da ima puno njegovih kolega koji su zaslužili Büchnerovu nagradu a još je nisu dobili. Diplomiranom pravniku koji se opredjelio za karijeru slobodnog pisca to je uspjelo jer je prema mišljenju Njemačke akademije za jezik i pjesništvo jedan od najoriginalnijih književnika koje Njemačka danas ima. Ravnatelj Akademije Klaus Reichert objašnjava: ‘On je jedan od onih koji umiju pripovijedati i to na majstorski način, jedan je od onih koji pripovijedaju s ogromnom epskom širinom, s velikim poznavanjem stvari o kojoj se piše.’
Premio Strega
Svijet viđen očima dječaka u romanu Come Dio comanda autora Niccolo'a Ammanitija (rođen 1966.) dobitnik je 61. izdanja najvažnije talijanske književne nagrade Strega za 2007. godinu. Niccolo' Ammaniti dobio je 144 od 356 glasova žirija, a za njim slijede Mario Fortunato, sa 79 glasova za I giorni innocenti della guerra, Franco Matteucci s Il profumo della neve, Laura Bosio s Le stagioni dell’acqua i Milena Agus s Mal di pietre. Ammaniti se u romanu koristi metodom koju je već uspješno uporabio u Io non ho paura, po kojem je Gabriele Salvatores snimio film, a u kojem se radnja takoder prepričava iz perspektive djece. Come Dio comanda priča o Cristianu Zeni, koji se brine za oca alkoholičara i planira veliku pljačku ne bi li promijenio život. Nagradu, osnovanu 1947, dodjeljuje Zaklada Maria i Goffredo Bellonci u suradnji sa sponzorom, proizvođačem likera Strega, po kojemu je i nazvana. Od sljedeće godine i Telecom Italia bit će partner nagrade.
Premio Planeta
Španjolski pisac Álvaro Pombo osvojio je najunosniju nacionalnu književnu nagradu, Premio Planeta. Čak 755.000 dolara vrijedna nagrada ove je godine pripala piscu - dobitniku prestižnih književnih priznanja - za roman La Fortuna de Matilda Turpin. Nagrada je u vlasništvu Grupo Planeta, jedne od najvećih španjolskih nakladničkih kuća, a dodjeljuje se još od 1952. Prethodnih godina dobivali su je Lucia Etxebarria, Mario Vargas Llosa, Jorge Semprun... Pobjednički roman govori o ljubavnom paru, zaljubljenom u početcima veze, no s godinama sve udaljenijem. Trinaest godina glavna junakinja priče provela je kod kuće, odgajajući troje djece i brinući se za kućanstvo – do smrti svoga muža, kada odlučuje promijeniti život. Ovo je, prema pišcevim rijecima, “drama suvremenog para, koja odražava dilemu društva u tranziciji, društva u kojem žena više nije zarobljena u kući."
Ruski Booker
Ruska spisateljica i novinarka Olga Slavnikova dobila je 2006. godine najpoznatiju rusku književnu nagradu, ruskog Bookera, za roman 2017. Roman prica ljubavnu priču usred nove revolucije, koja se događa stotinu godina nakon Oktobarske revolucije, a kako je ocijenio žiri nije riječ »samo o malom ulomku iz života, nego o životu u cjelosti«. Ruski Booker osnovan je 1991. kao ruska verzija najpoznatije britanske književne nagrade Booker Man, a vrijedi 20.000 američkih dolara. Za beogradski NIN, Slavnikova je dala intervju u kojem, između ostalog, kaže: "Svaki roman mora imati siže i zagonetku. Masovna literatura to ima. Mehanizam je prost i uvijek uspjeva – junak ide iz točke A u tocku B, nailazi na neke prepreke... I to je to. Zato sam odlučila iskoristiti sve što u toj takozvanoj “trash” literaturi funkcionira i staviti to u službu ozbiljne književnosti – bez ikakvih podilaženja publici. Jedan je bio Proust i ne može svatko pisati o “izgubljenom vremenu”. Uostalom, prozi treba vratiti teritoriju koju je zauzeo “trash” – to je, sjetite se, teritorija koja je najpre pripadala Shakespearu! Ja sam svoje najozbiljnije, “teške” knjige, vec napisala – to su Vilin konjic uvecan do veličine psa i Sam pred ogledalom. Sad mi je zanimljivije raditi ovakve ozbiljne knjige, koje imaju i siže i zagonetku, kao što je 2017. Došlo je vrijeme sinteze, upravo zato što se književnost podelila na elitnu i masovnu. I ako ne sintetiziramo žanrove, ne možemo vratiti čitatelja književnosti."
NIN-ova nagrada za roman godine
Kad smo već kod NIN-a, prisjetimo se i NIN-ove nagrade, nekad najveće književne nagrade u SFRJ (dobili su je između ostalih i Dubravka Ugrešić, Pavao Pavličić, Slobodan Novak, Ranko Marinković, Miroslav Krleža...) Devedesetih je to postala nagrada za srpski roman, s vrlo kontraverznim odlukama. Ipak, neki bitni pisci današnjice bili su nagrađeni: Radoslav Petković (Sudbina i komentari, 1993.), Vladimir Arsenijević (U potpalublju, 1994), David Albahari (Mamac, 1996), Zoran Ćirić (Hobo, 2001.), Vladimir Tasić (Kiša i hartija, 2004.), sve te romane svakako vrijedi pročitati! Posljednji dobitnik (2006. godine) jedan je od najvažnijih književnika srpskog postmodernizma, Svetislav Basara (rođen 1953. godine). Nagrađen je za knjigu Uspon i pad Parkinsonove bolesti. Ukratko: Demjan Lavrentjevič Parkinson, izumitelj strašne bolesti i glavni junak ovog romana, pokušava iz perspektive čudne bolesti promijeniti okolinu, sastavljajući fragmente odavno razbijene cjeline integralne slike svijeta, u stalnoj borbi s himerama istinske bolesti i lažnog zdravlja i njihovim invertiranim ulogama kao paklenim okosnicama sunovrata svijeta u revolucije, ratove, ezoteriju i alkemiju. Kada je dobio NIN-ovu nagradu, Basara je izjavio da ne zna je li bolje dobiti je ili ne...