Vještice (1922.)

Vještice (Häxan, 1922), Švedska, c/b, nijemi, 114 min, Svensk Filmindustri, r. i sc.: Benjamin Christensen, df.: Johan Ankerstjerne, sgf.: Richard Louw, ul.: Maren Pedersen (vještica), Clara Pontoppidan (opatica), Tora Teje (bolesnica), Elith Pio (redovnik), B. Christensen (vrag/liječnik), Oscar Stribolt, Johs Andersen, Karen Winther.

Nakon opisa, s pomoću starih dokumenata i crteža, ranih koncepcija crne magije, prikazuju se djelatnosti vještica i odnos prema njima u srednjem vijeku: mlada žena vara supruga sa Sotonom, staricu osumnjičenu da se bavi crnom magijom muči Inkvizicija, u jednom samostanu dolazi do masovne histerije. Slijedi prikaz opsjednutih ljudi 1920., kada su oni smješteni u bolnice i sanatorije, i pokušaj znanstvenog objašnjenja njihova stanja.

Jedno od najranijih remek-djela filma strave nadilazi žanrovske okvire vizualno plastičnim oživljavanjem duha i ozračja srednjovj. praznovjerja. Film, prikazivan i pod naslovom Povijest magije kroz stoljeća, očituje utjecaj slikarstva H. Boscha, P. Brueghela i F. Goye iskazan maštovitim kompozicijama kadra, chiaroscuro osvjetljenjem predmeta i likova te neuobičajenim rakursima. Christensenu (1879–1959) je prikaz motiva strave (osobito nasilja i mučenja) ujedno bio tek podloga za skeptičnu demistifikaciju praznovjerja što naglašavaju i pseudodokumentarističke scene u suvremenosti, realist. gluma i groteskno humoristični podtekst (isti glumac, sam Christensen glumi likove i Sotone i liječnika, simbola zla i njegove suprotnosti). Zabranjen u više eur. zemalja zbog »okrutnosti«, film je supostavljanjem makabričnoga i objektivnoga oduševio nadrealiste.

Filmski leksikon