Vremeplov: GODINA 2000. u knjigama

Godina 2000. ne predstavlja samo kalendarski novi početak – za hrvatsku književnost i nakladništvo ta godina zaista označava novi zamah književnog života, nakon ratnih devedesetih godina. To je godina prvog FAK-a (Festivala A književnosti), koji je hrvatske prozaike ponovno doveo pred publiku i medije. Ante Tomić objavljuje svoj prvi humoristički roman „Što je muškarac bez brkova“ (Hena com) i osvaja književno tržište, a veliku tiražu postiže i Julijana Matanović sa svojim „neljubavnim“ romanom „Bilješka o piscu“ (Mozaik knjiga), koji je samo te godine doživio tri izdanja.

 

 

 

 

 

Izbor deset proznih naslova objavljenih u Hrvatskoj 2000. godine

 

Julian Barnes: Engleska, Engleska, preveo s engleskog Borivoj Radaković (England, England, 1998.), Celeber

Satirični roman o dva Engleza, koji na otoku Wightu grade repliku "onoga što Engleska jeste" - kraljevska obitelj, Big Ben, čaj, Tower... Replika je tako savršena da Engleska (Anglija) nikoga više ne zanima. Roman je i danas izuzetno aktualan, budući da ironizira pojmove autentičnosti, nacionalnog identiteta i izvrće ruglu strategije kulturnog turizma.

Celeberovo izdanje vrlo je vrijedno jer mu je priložen i intervju koji je prevoditelj Borivoj Radaković napravio s autorom u njegovom domu!

Julian Barnes (r. 1946) vodeći je britanski postmodernist. Objavljuje romane, kratke priče i eseje od 1980. godine. Veći dio njegovog opusa preveden je i na hrvatski jezik.

 

Zoran Ferić: Anđeo u ofsajdu, Naklada MD

Zbirka priča Anđeo u ofsajdu, nagrađena nagradom Jutarnjeg lista i nagradom Gjalski, jedna je od knjiga koja je obilježila cijelo hrvatsko nulto desetljeće. To je zbirka priča šokantnog humora, puna groteske i travestije. Maritimna idiličnost kod Ferića je u potpunosti zacrnjena. Priče su često ostvarene montažom uvrnutih anegdota.

Knjiga je doživjela niz reizdanja, prijevoda, a objavljena je i kao audio knjiga. Nakon Naklade MD knjigu su izdale i dvije velike hrvatske nakladničke kuće Profil International (2007.) i V.B.Z. (2012.).

Zoran Ferić (r. 1961.) majstor je kratke priče, ali i vrlo uspješan romanopisac. Njegovo pismo karakterizira žestoki crni humor, opscenost i grotesknost; spaja zagrebačke i maritimne motive.

 

José Saramago: Sjećanje na samostan, s portugalskoga prevela Tanja Tarbuk (Memorial de convento, 1982.), V.B.Z.

U povijesni okvir priče o gradnji franjevačkog samostana u Mafri u 18. stoljeću i kraljevskom bračnom paru koji ga je dao podignuti kao zavjet za rođenje sina, umeće autor priču o Baltazaru Mateusu koji je u ratu izgubio lijevu šaku i Blimundi, kćeri žene osuđene za opsjednutost đavlom i vještičarenje. Miješajući realno i imaginarno, služeći se britkom ironijom i izjednačavajući različite razine govora ukidanjem znakova interpunkcije, gradi ovaj portugalski nobelovac osebujan fikcionalni svijet koji prikazuje portugalsko društvo u 18. stoljeću.

Prevoditeljica Tarbuk napisala je i esej o velikom Saramagu za ovo izdanje. Saramago se kontinuirano prevodi na hrvatski jezik od 1999. godine.

José de Suosa Saramago (1922.-2010.) dobio je Nobelovu nagradu za svoje književno djelo 1998. godine. Kao komunist i ateist, svojim romanima afirmira se kao demistifikator religioznih i povijesnih mitema. Njegov pristup jeziku izuzetno je inventivan, odupire se pravopisnim i gramatičkim pravilima.

 

Josip Mlakić: Kad magle stanu, Faust Vrančić

Roman-prvijenac Josipa Mlakića, danas ima status jednog od najboljih hrvatskih ratnih romana. Pratimo sudbinu lika Jakova Serdara, vojnika hospitaliziranog nakon hrvatsko-bošnjačkih sukoba u srednjoj Bosni 1993. Serdara na početku nalazimo u umobolnici, gdje je dospio, kako ćemo doznati tek poslije prve trećine romana, zbog traume izazvane nečime što se dogodilo za vrijeme spomenutih ratnih sukoba. Mlakić razvija složenu, polifonu pripovjednu strukturu, tražeći u njoj mogućnost za artikulaciju i nadilaženje ratnih trauma. Knjigu je reizdao V.B.Z. 2007. godine.

Josip Mlakić (r. 1964.) bosanskohercegovački je pisac; živi u Gornjem Vakufu-Uskoplju. Produktivan prozaik, ujednačeno visoke književne kvalitete.

 

Javier Marías: Srce tako bijelo, sa španjolskoga prevela Simona Delić (Corazón tan blanco, 1992.), Konzor

Pripovjedač, glavni lik ovoga romana Juan je prevoditelj. On preispituje vlastiti identitet, a uz pomoć svoje žene Luise i obiteljsku prošlost… Hipnotička proza, suptilno meandriranje psihičkim svjetovima likova.

Odlično opremljeno izdanje: opsežan predgovor prevoditeljice. Prvi prijevod Maríasa na hrvatski, do danas su prevedena još tri romana.

Javiera Maríasa (r. 1951.) smatra se jednim od najvažnijih predstavnika tzv. "novoga španjolskog romana" (ponekad ga nazivaju i "postfrankističkim romanom"), te jednim od ponajboljih književnih prevoditelja u Španjolskoj (preveo Sternovog Tristrama Shandyja!).

 

Daša Drndić: Totenwande, Meandar

Prvi u nizu romana Daše Drndić, jedne od najcjenjenijih hrvatskih spisateljica danas, koji se bave holokaustom. U vrijeme kada u hrvatskoj proznoj produkciji dominira proza obilježena ratnim zbivanjima devedesetih, Daša Drndić romanom “Totenwande” beskompromisno povezuje te događaje s holokaustom i time širi i produbljuje svoje pisanje koje se opsesivno bavi Zlom i modernim mehanizmima njegovog prikrivanja. Roman počinje ispitivanjem i iskazom čovjeka, svojevrsnom ispovijesti u obliku iskrižanog teksta (rečenice su u romanu doslovno prekrižene). U romanu Drndić razvija i svoju specifičnu, neoavangardnu tehniku montaže povezujući povijesne dokumente, pisma, osmrtnice, dramske dijaloge između raznih povijesnih osoba poput Staljina i Hitlera te izmišljenih likova, cjelovite popise logora u sklopu Neuengammea, što romanu daje dokumentarnu uvjerljivost.

Daša Drndić (r. 1946.-2018.) bila je do kraja osamdesetih godina urednica dramskog programa Radija Beograda, devedesetih emigrira u Kanadu, da bi se krajem desetljeća skrasila u Rijeci. Kao spisateljica formirala se u Beogradu družeći se s Danilom Kišom, Mirkom Kovačem, Filipom Davidom... Danas je Daša Drndić međunarodno priznata spisateljica iznimno važnog opusa.

 

Kate Atkinson: Iza kulisa u muzeju, s engleskoga prevela Anka Katušić Balen (Behind the scenes at the museum, 1995.), Algoritam

Ruby Lennox, glavna junakinja romana, svoju priču započinje trenutkom u kojem je začeta. Pripovijest o Rubynu tegobnom djetinjstvu i burnom životu, isprekidana je epizodama iz jednako burnih života njezinih ženskih predaka. Saznajemo tako za ljubavnu vezu njezine prabake s francuskim fotografom, kao i za majčine nikad ispunjene snove o sjaju Hollywooda. Kate Atkinson majstorski uspijeva te događaje razbacane u vremenu utkati u jedinstvenu obiteljsku sagu o četiri generacije yorkshirskih žena.

Ovo je prvi roman Kate Atkinson. Osvojio je 1995. godine prestižnu književnu nagradu Whitbread i ujedno je proglašen romanom godine u Francuskoj 1996. godine. U Algoritmu je objavljen u profiliranoj biblioteci „Zlatko Crnković vam predstavlja“, u kojoj je inače od 1997. do 2011. godine objavljeno sedamdesetak probranih naslova.

Kate Atkinson ugledna je britanska autorica. Na hrvatski jezik preveden su samo romani "Povijesti slučajeva" (2010) i "Život za životom" (2016.).

 

Roman Simić: Mjesto na kojem ćemo provesti noć, Naklada MD

Prva zbirka kratkih priča Romana Simića, koja se prečesto čitala kao eskapistički odgovor na hrvatsku ratnu zbilju. Naime sve tekstove povezuje izmaštani, ali ujedno i intertekstualni, južnjački, pustinjski prostor, kao lirska kulisa za zbivanja u ovim pričama. Međutim, riječima samog autora: “Mjesto na kojem ćemo provesti noć nije stvoreno od mjesta, nego od vremena. Čudne mješavine našeg-hrvatskog-vremena i vremena apokalipse, dvaju vremena koja su se, kako se meni činilo, u posljednjih deset godina na nesreću povremeno preklapala. Najjednostavnije rečeno: preda mnom se događao smak svijeta i ja sam ga opisao. S plahtom preko glave, jer me bilo strah.”

Roman Simić (r. 1972.) kao jedan od fakovaca čitao je početkom nultog desetljeća svoje priče u Osijeku, Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu... Danas je vodeći hrvatski “kratkopričaš” i organizator Festivala europskih kratkih priča.

 

John Maxwell Coetzee: Gospodin Foe, s engleskoga preveo Petar Vujačić (Foe, 1986.), V.B.Z.

Tajanstvenom piscu, gospodinu Foeu, obraća se žena, koja se poslije brodoloma spasila isplivavši na jedan usamljeni otok. Na tom otoku živjela su dva stanovnika, s kojima je ona, Susan Barton, proživjela godinu dana do spašavanja. Ta dva stanovnika bila su zagonetni Robinson Crusoe i njegov nijemi sluga Petko. Pripoviješću o njima, baš kao i svojom neobičnom pustolovinom, željela bi zaintrigirati pisca kako bi ih ovaj zapisao... Izraziti postmodernistički roman koji propituje status književnosti i smisao pisanja danas.

Južnoafrički pisac John Maxwell Coetzee (r. 1940.) dobitnik je najvećih književnih nagrada između kojih su i nagrada Booker (1983. i 1999.) i Nobelova nagrada (2003.). U Hrvatskoj se Coetzee kontinuirano prevodi tek nakon drugog Bookera, dakle od 1999. godine.

 

Igor Štiks: Dvorac u Romagni, Durieux

Roman se odvija na tri kronološke razine, u tri različite priče: jedna je smještena u 1995. godinu, kada je pisac bio na putovanju u Italiji i pritom boravio u renesansnom dvorcu, druga je vezana uz sudbinu talijanskog redovnika podrijetlom s Raba i tegobne godine koje je ondje proživio neposredno poslije Drugog svjetskog rata, a treća priča odvija se u dalekom XVI. stoljeću i govori o intrigantnoj sudbini renesansnog pjesnika Enza Streccija. U romanu se na nakoliko razina varira ideja o ponavljanju povijesti.

Prvi roman Igora Štiksa doživio je reizdanje 2007. godine (Fraktura), a preveden je na engleski, njemački i španjolski, te je doživio nezanemariv međunarodni odjek. Igor Štiks (r. 1977.) afirmirao se brzo na međunarodnoj književnoj sceni kao rijetko koji hrvatski pisac njegovih godina.