Vremeplov: GODINA 2001. u knjigama

U godini 2001. hrvatski književnici su zahvaljujući fami oko FAK-a (Festivala A književnosti, pokrenutog godinu dana prije u Osijeku) gotovo pa medijske zvijezde. Objavljena su dva izdanja s pričama sudionika FAK-a: u Zagrebu "FAKat" (naklada Celeber), a u Beogradu "FAK-ju!" (naklada Rende).

Zagrebački nakladnik Konzor i beogradski Samizdat B92 odlučuju se na reizdanje djela Dubravke Ugrešić, zagrebačke spisateljice koja se 90-ih godina našla na udaru nacionalističkih medija, zbog čega je 1993. godine napustila Hrvatsku. Ugrešićka je uz Dašu Drndić i Slavenku Drakulić naša najprevođenija spisateljica danas.

Pokrenuta je nagrada "Meša Selimović", književna nagrada za najbolji roman objavljen u prethodnoj godini s područja Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Utemeljena 2001. godine, nagrada se dodjeljuje u okviru književnih susreta "Cum grano salis" u Tuzli.

 

 

Izbor deset proznih naslova objavljenih u Hrvatskoj 2001. godine

 

Paul Auster: Newyorška trilogija, preveo s engleskog Miroslav Kirin (The New York trilogy, 1987.), Vuković & Runjić

Romani "Newyorške trilogije" ("Stakleni grad", "Duhovi", "Zaključana soba") po prvi put se kao trilogija pojavljuju na američkom književnom tržištu 1987. godine. Riječ je o metafizičkim trilerima s predloškom detektivskog romana, u kojemu detektiv predstavlja metaforu izgubljenog ideala sveznajućeg pripovjedača. Spajajući refleksije o vlastitom identitetu s procesom razotkrivanja svijeta, Auster uvodi čitatelja u nelagodan, tjeskoban, kafkijanski svijet New Yorka. Poznati suvremeni američki pisac Don DeLillo "Newyoršku trilogiju" opisao je kao "zgradu tradicionalne arhitekture pripovijedanja, ali s iznimno modernim interijerom".

Prvi dio trilogije "Stakleni grad" pojavio se 1999. godine kao jedna od prvih knjiga nakladničke kuće Vuković & Runjić, ali je ova nakladnička kuća tek izdanjem cijele Austerove trilogije ušla u prvi plan hrvatske književne javnosti.

Paul Auster rođen je 1947. godine. Svjetsku popularnost stekao je krajem 80-ih upravo "Newyorškom trilogijom" i to ponajviše u Europi, gdje je slavljen kao vodeći američki postmodernist. Napisao je još desetak romana, autor je i nekoliko filmskih scenarija od kojih su najpoznatiji "Dim" i "Dim u lice".

 

Miroslav Kirin: Album, Vuković & Runjić

Godina 2001. godina je Miroslava Kirina i kao prevoditelja (vidi gore Auster) i kao pisca. Kirinovi memoarski zapisi intimističkoga karaktera i naglašenoga poetskog naboja naslovljeni jednostavno kao "Album" osvojili su hrvatsku književnu kritiku. Oživljujući u sjećanju fotografije iz obiteljskoga albuma, uništenoga u ovome posljednjem, "postmodernom" ratu na hrvatskom tlu, autor se zapravo prisjeća fragmenata iz vlastitoga života, uglavnom djetinjstva i mladosti, razdoblja koje je proveo u Petrinji i okolnim selima, gdje su njegovi roditelji radili kao učitelji.

Knjiga je nagrađena Nagradom Jutarnjeg lista za najbolje hrvatsko prozno djelo u 2001. godini. Deset godina kasnije, hrvatski filmski redatelj Branko Ištvančić, s Kirinom snima istoimeni jednosatni film-esej.

Miroslav Kirin rođen je 1965. godine u Sisku. Jedan je od najvažnijih suvremenih hrvatskih pjesnika, a cijenjen je i kao prevoditelj i prozaik. Objavio je desetak knjiga. Posljednjih nekoliko godina izučava i prevodi suvremenu kinesku poeziju.

 

Viktor Pelevin: Generation "P", s ruskoga prevela Irena Lukšić (Generation «П», 1999.), Divič

Pelevin je danas najistaknutiji pisac suvremene ruske književnosti. Pojavio se na književnoj sceni krajem osamdesetih, a već desetljeće kasnije dobitnik je niza stranih i domaćih književnih nagrada. Zajednički nazivnik njegove proze tematska je vezanost za problem razdvajanja prave i tobožnje, odnosno virtualne stvarnosti, ulogu medija u proizvodnji "paralelnih svjetova" i utjecaj raznih kemijskih sredstava, droga i alkohola na ljudsku psihu. Ovi su elementi intenzivno prisutni i u ovom, prvome kod nas prevedenom romanu. Propali književnik Vladimir Tatarski suočen s novim, radikalno amerikaniziranim ruskim društvom postaje pisac scenarija za reklamne spotove čime otvara vrata drugačijega svijeta, svijeta postsovjetskih tajkuna i mnoštva mladih ambicioznih ljudi. Roman obiluje referencama na brojna književna djela ruskih i svjetskih klasika, filmove, poznate ljude iz javnog života, državnike, afere...

"Generation P" treći je Pelevinov roman. Upravo je s ovim romanom Pelevin postao miljenik ruske publike i međunarodne književne javnosti. Ruski redatelj Victor Ginzburg snimio je po ovom romanu intrigantan film 2011. godine.

Viktor Pelevin rođen je u Moskvi 1962. godine. U književnosti je debitirao 1989. Objavio je mnoštvo knjiga, od kojih su najpoznatiji romani "Omon Ra" (1992.), "Čapajev i Praznina" (1996.), "Generation P" (1999.), kao i zbirke pripovijedaka "Plava svjetiljka" (1991.), "Žuta strijela" (1998.). Godine 2009. ruski portal OpenSpace proglasio ga je najutjecajnijim intelektualcem Rusije. U Hrvatskoj je prevedeno sedam njegovih naslova, a u Srbiji je privukao još veću pozornost i to počev od 2002. godine nagrađivanim prijevodom romana "Čapajev i Praznina" (Plato) Natalije Nenezić.

 

Marinko Koščec: Netko drugi, Konzor

Ideja romana je potraga za identitetom drugačijim od onog koji nam je predodređen, nametnut, kodiran genima, biografijom, mjestom i okolnostima. Kompozicijski roman je izniman i složen: šest poglavlja oponaša strukturu Bachovih suita za violončelo čime se omogućuje preklapanje planova, perspektiva, pripovjednih tokova te postiže sinteza intimističkog, romantičkog, tragičnog, egzistencijalnog. Osobito je, kao i u ostalim Koščecovim romanima, upečatljiva stilska finoća i erudicija.

Marinko Koščec prvi je dobitnik tuzlanske nagrade "Meša Selimović" za najbolji roman na cijelom štokavskom području u 2001. godini.

Marinko Koščec je rođen 1967. u Zagrebu. Doktorirao je 2005. s radom o djelu Michela Houellebecqa, čije je slavne "Elementarne čestice" upravo on preveo na hrvatski. S nizom profiliranih romana predstavlja vrh hrvatske suvremene proze.

 

Fernando Pessoa: Knjiga nemira, s portugalskog prevela Tatjana Tarbuk (Livro do desassossego, 1929.-1935.; 1982.), Konzor

"Knjiga nemira" životno je, nedovršeno djelo portugalskog pjesnika Fernanda Pessoe (1888.-1935.), jednog od najznačajnijih pjesnika u XX. stoljeću. Pessoa je jedinstvena, postmoderna osobnost, otkrivena zapravo radom različitih urednika i prevoditelja osamdesetih godina, gotovo pola stoljeća nakon njegove smrti. Od 1914. godine Pessoa piše pjesme i prozu pod drugim imenima: heteronimi koje je koristio nisu bili tek drugačija autorska imena, Pessoa je godinama osmišljavao, ispisivao i nadahnjivao se vlastitim autorskim likovima, stvarao njihovu prošlost, biografiju, osobne karakteristike i književni stil. Jedan od desetine tih Pessoinih heteronima je Bernado Soares, pomoćni knjigovođa u Lisabonu, "autor" "Knjige nemira"!

Hrvatsko izdanje ovih tjeskobnih, autorefleksivnih proznih tekstova sadrži 481 fragment i ravna se po izdanju iz 1998. kojemu je sastavljač Richard Zenith. "Knjiga nemira" nastala je katalogizacijom i uređivanjem 25.000 bilježaka (načrčkanih na komadiće papira, stare kuverte, pozadine rukopisa...) koje su nakon Pessoine smrti nađene u već legendarnom kovčegu. Sam Zenith surađivao je na hrvatskom izdanju, a Žarko Paić napisao je nadahnuti pogovor. Riječ je zaista o jednom od velikih podviga hrvatskog izdavaštva!

Fernando Pessoa rodio se 1888. u Lisabonu, i osim što je svoje djetinjstvo i ranu mladost proveo u Durbanu u sjevernoj Africi, nikada ga do svoje smrti, 1935. godine, nije napuštao. Iako je objavljivao članke i pjesme u nekoliko književnih časopisa, jedina Pessoina knjiga objavljenja za života pojavit će se 1934., godinu dana prije njegove smrti, pod nazivom "Mensagem" (Poruka). Uzdržavajući se kao nezavisni prevoditelj korespondencije na engleskom i francuskom jeziku za nekoliko trgovačkih poduzeća, nakon samotnoga, pustinjačkog života, provedenog u kućama rođaka ili iznajmljenim sobama, Pessoa je umro od akutnog hepatitisa dobivenog zbog teškog opijanja.

 

Damir Karakaš: Kino Lika, Ghetaldus optika

Prva zbirka priča iz tzv. ličke trilogije Damira Karakaša. Iako je ruralni svijet današnje Like u šest priča prikazan u ključu "brutalnog realizma", a to znači opsceno, groteskno i satirično, čitatelja privlači vjerodostojnost Karakaševog pripovijedanja i autorova gruba, ali iskrena briga za taj svijet.

Zahvaljujući uredniku, poznatom hrvatskom prozaiku i novinaru Robertu Perišiću, ova zbirka predstavlja prvi uspjeli Karakašev nastup pred širom hrvatskom publikom. Popularnost ove knjižice naglo je porasla nakon istoimenog filma Dalibora Matanića iz 2009. godine u kojem glumi i sam Karakaš. Knjiga je doživjela četiri izdanja!

Damir Karakaš rođen je 1967. godine u Plaščici kraj Brinja (Lika). Devedesetih je živio u Splitu i bio novinar crne kronike Večernjeg lista. Bio je ulični svirač i karikaturist u Boerdeauxu i Parizu. Priče, putopise i autobiografsku fikciju počeo je objavljivati krajem devedesetih. Danas je jedan od najčitanijih hrvatskih autora.

 

Amélie Nothomb: Strah i trepet, prevela s francuskog Ivana Šojat (Stupeur et tremblements, 1999.), Vuković & Runjić

Dvadesettrogodišnja Amélie po završetku studija romanistike odlučuje se vratiti u Japan, zemlju svoga djetinjstva, zaposlivši se u divovskoj tvrtki "Yumimoto" kao prevoditeljica službenih dopisa. No od samoga početka suočava se s krutim kodeksima japanskog društva, kojima se ni po koju cijenu ne želi prilagoditi, pa biva degradirana na mjesto čistačice sanitarija. Glavna junakinja otkriva tako kakav je zaista odnos društva spram žene, ali i stranaca u nekadašnjoj zemlji njenih snova.

Ovaj roman maestralni je primjer autoričinog poigravanja s vlastitom biografijom. Roman je nagrađen jednom od najvećih francuskih književnih nagrada, Nagradom Francuske akademije.

Belgijska spisateljica Amélie Nothomb rođena je 1966. godine. Kći je barona Patrika Nothomba, koji je bio belgijski veleposlanik u Japanu, Kini, SAD-u, Birmaniji i Bangladešu. Nothomb piše na francuskom, a počev od 1992. svake godine objavljuje po jedan roman! Ekstravagantna Nothomb ima status pop zvijezde u Francuskoj. Upravo od prijevoda ovog romana Nothomb postaje zaštitnim znakom naklade Vuković&Runjić.

 

Tomislav Zajec: Ulaz u Crnu kutiju, Znanje

Drugi u nizu Zajecovih romana o tzv. zagrebačkoj zlatnoj mladeži, materijalno dobro zbrinutoj, no emotivno izgubljenoj skupini mladih ljudi, koje karakterizira nestabilnost, neodlučnost u djelovanju i eskapizam. Zajec je pisac koji prati trendove, njegov "Ulaz u Crnu kutiju" prvi je domaći roman koji je, mnogo prije no što je Hrvatsku uhvatila Big Brother histerija, tretirao taj medijski fenomen. «Ulaz u Crnu kutiju» fragmentaran je i nekronološki ispripovijedan roman u kojoj su zbilja i njezina medijska simulacija posve ispremiješale mjesta.

Tomislav Zajec rođen je 1972. godine u Zagrebu. Jedan je od vodećih hrvatskih dramatičara srednje generacije, dobitnik cijelog niza nacionalnih nagrada. Respektabilno mjesto u hrvatskoj suvremenoj prozi zauzeo je s romanima "Soba za razbijanje" (1998), "Ulaz u crnu kutiju" (2001), "Ljudožderi" (2005) i "Lunapark" (2009), koje sve karakterizira izuzetna književna osviještenost, sklonost eksperimentu i novim sociokulturnim temama.

 

Zadie Smith: Bijeli zubi, s engleskoga prevela Selma Dimitrijević (White teeth, 2000.), V.B.Z.

Roman "Bijeli zubi" slika je suvremenog multikulturalnog Londona. Kronika je to tri generacije bangladeških i jamajčanskih imigranata. Okosnicu radnje čine dvije prijateljske obitelji, jamajčanska Archija Jonesa i bengalska Samada Iqbala. Iqbal, predani islamski vjernik, otac je dvojice sinova; poslušnog i vrijednog Magida kojega šalje u Bengal od kuda se ovaj vraća sasvim poengležen, te lijepog i buntovnog Millata, koji stasajući na londonskom asfaltu prerasta u islamskog ekstremista. Zadie Smith je ovim romanom upozorila na religijske ekstremizme i bijelih i obojenih Engleza.

Svojim prvijencem Zadie Smith iznenadila je i publiku i kritiku. Roman je izuzetno zrelo napisan i svrstao ju je u sam vrh "postmigracijske" književnosti, uz bok Hanifu Kureishiju. Za "Bijele zube" Smith je dobila cijeli niz prestižnih književnih nagrada, a našla se čak i na listi 100 najboljih romana napisanih na engleskom od 1923 do 2005. godine, koju je sastavio magazin Time.

Zadie Smith rođena je kao Sadie Smith 1975. u Londonu. Porijeklom je iz mješovite obitelji, majka joj je Jamajčanka, otac Englez.  Nakon nezapamćenog uspjeha koji je postigla svojim prvijencem "Bijeli zubi", Zadie Smith se etablirala kao jedna od najvažnijih britanskih spisateljica danas, osobito nakon njezinog trećeg romana "O ljepoti" (On beauty, 2005). Svaka njezina nova knjiga odmah se prevodi i na hrvatski jezik.

 

Rujana Jeger: Darkroom, Moderna vremena

Dnevnički, autobiografski roman, u kojoj autorica otvoreno priča o svojoj obitelji. Riječ je ujedno i o generacijskoj prozi, u kojoj do izraza dolazi žaljenje za nekadašnjim Zagrebom, onim s početka osamdesetih, u jeku afirmacije Novoga vala.

"Darkroom" je dobro prošao kod književne kritike, a još bolje kod publike. Vodeće hrvatske izdavačke, Profil i Naklada Ljevak, reizdale su ovaj roman Rujane Jeger.

Rujana Jeger rođena je kao Rujana Drakulić u Zagrebu, 1968. godine. Kćerka je Slavenke Drakulić, jedne od najvažnijih hrvatskih spisateljica. Danas je hrvatska medijska javnost poznaje prije svega kao kolumnisticu različitih ženskih časopisa i web portala.