• Calendario eventi
• 12 Marzo 2007

ASILO IN CROAZIA – UN FILM DI OLIVER SERTIĆ

Oliver Sertić medijski je aktivist, producent i novinar iz Zagreba. Od 2002. do 2006. radio je za producentsku kuću Fade In kao novinar i koordinator edukacijskog odjela. U zadnjih 15 godina objavljivao je u Zarezu, Vijencu, Glasu Slavonije, te na webu i televiziji. Uređivao je nekoliko radijskih emisija. Suosnivač je Autonomne tvornice kulture - Attack i radijskog projekta Cross-radio. S nekoliko prijatelja utemeljio je Reviju amaterskog filma - RAF. Od 2004. radi odnose s javnošću na Zagreb Film Festivalu i ZagrebDoxu. Početkom 2007. osnovao je video produkciju RESTART. ‘Hrvatska (K)raj na zemlji’ njegov je prvi autorski dokumentarac.

Tako izgleda bilješka o Oliveru Sertiću, maksimalno ohlađena i faktički dosljedna. No, jedna Sertićeva izjava otkrit će više o njegovoj vokaciji i angažmanu, nego najpreciznije pobrojani uraci. „Mi smo vrlo zatvorena, sebična, lažno-moralna i licemjerna zemlja i morat ćemo puno raditi na svim poljima, kako bismo prihvatili drugog i drugačijeg. Brzo smo zaboravili koliko je Hrvata zbrinuto na zapadu tijekom rata. Odgovornost je i na svakom uredniku koji u javnost pusti reportažu sa zaključkom kako nam Kinezi otimaju posao i tako stvaraju netrpeljivost prema onima s Istoka, ali i na nama što smo idioti i ne da nam se razmišljati”. Socijalni nerv ono je na što se pokreće Sertićev angažman uopće, pa tako i stvaralački i, u konačnici, ono po čemu ga svi znaju. No, da malo olabavimo stvar, spomenut ćemo i nešto po čemu je  manje poznat: Oliver Sertić ponekad nastupa i kao DJ Sero te narod uveseljava puštajući balkansku etno glazbu. Za neke ljude i krajeve i taj je izbor odveć drugačiji i u svojoj različitosti neprevladiv. Pa nam je i zato važan taj Sertić. A i zato jer je potaknuo osnivanje nekoliko izvrsnih mladih etno glazbenih sastava poput Afiona, Rhytm tribea i mnogih drugih. Nadamo se da će svojim filmom također pokrenuti neke konstruktivnije i pametnije akcije, e ne bi li se koliko-toliko smanjila potreba za sertićoidnim aktivistima. 

Filmografija:

* 2006. - “Hrvatska (k)raj na zemlji”, dokumentarni film, producent, redatelj i koautor (FADE IN/CMS)
* 2005. - «Kamerom preko duge», kratki dokumentarni film, producent (Institut otvoreno društvo / FADE IN)
* 2004. - «Lora: svjedočanstva», dokumentarni film, asistent redatelja i istraživač arhive (FACTUM / B92)
* 2003. - «Sajam udruga mladih», promotivni film, koautor (FADE IN)
* 2002. - «GAY PRIDE 2002», kratki dokumentarni film, koautor i producent (ŠTO GLEDAŠ?)

HRVATSKA (K)RAJ NA ZEMLJI
U srpnju 2004. u Hrvatskoj je na snagu stupio Zakon o azilu. U sljedeće dvije godine 300 ljudi zatražilo je status azilanta u našoj zemlji. Prvi je zahtjev odobren tek u studenom 2006. godine. Odgovor zašto, nalazi se u filmu.
Prateći rad Centra za mirovne studije u istoimenoj kampanji, autori otkrivaju i dokumentiraju nespremnost hrvatskih institucija da se uhvate u koštac s integracijom potencijalnih azilanata.

Koliko je vlada bila nespremna, inertna i neznalačka, toliko je Sertić bio agilan i motiviran te je priču o azilantima pratio od samih početaka, od 2003. kada je u prihvatilište u Ježevo stiglo prvih 15 Iračana, neposredno nakon američkog napada na njihovu zemlju. Svjedočanstva koja je prikupio u Centru za prihvaćanje azilanata bolan su i okrutan dokaz potpune neosjetljivosti i isključivosti naše vlade i svih joj pripadajućih i meritornih ministarstava. Ukratko, svi prilozi i reportaže koji su pratili život azilanata samo su dodatak slici koja otkriva kako se jedna vlada/zemlja ne bi smjela ponašati, osobito nakon što je imala iskustvo „druge strane“, tj. bila u poziciji da zbrinjava građane u drugim zemljama i osobito nakon donošenja Zakona o azilu. No, Zakon o azilu u Hrvatskoj samo je osnažio tromost birokracije i ubrzao tek one odluke koje idu u smjeru deportacije, ali, mišljenja je Sertić, bez dovoljno provjera. Sertićev film prikazuje upravo taj pakao iščekivanja azilanata – koji je onkraj svakog raja -  taj dio života koji prolazi u čekaonici, na (hrvatskom) lageru, dok netko ne lupi pečat kojim se daje legitimitet budućem/mogućem životu. Sertićev film prikazuje kako žive ljudi različitih boja dok se milost ne spusti s hrvatskih nebesa; kako se liječe, kako se tretiraju djeca, kako se hrane, u čemu žive… Sertićev film otkriva gdje svi zajedno živimo, kao i to da zemlja ograničena predrasudama pada na ispitu demokracije i liberalnosti dok god svojom politikom čini mogućim Ježevo i život na najnižoj razini za druge i drugačije. Iza žice, naravno.

autori: Oliver Sertić, azil tim CMS-a
redatelj i producent: Oliver Sertić
snimatelji/ce: Tatjana Božić, Josip Ivančić, Ana Hušman, Robert Raos, Srđan Kovačević, montaža: Žarko Korać, glazba: Filip Sertić, BILK
trajanje: 36 min.,
format: DV, Aspect ratio: 4:3,
originalni jezici u filmu: hrvatski, ruski, albanski, engleski
produkcija: FADE IN u suradnji s Centrom za mirovne studije

Holiday Camp (Adelaide/Hamburg 2002, 47 min, miniDV) istražuje trenutnu australsku useljeničku politiku u kontekstu 200 godina kolonizacije. Jedinstveni dokumentarstički stil suprostavlja izazovne slike, intervjue i osobna iskustva satirički dekonstruirajući rasizam vlasti.
Centralni događaj dokumentarca je pobuna u prihvatnom centru Woomera 2002. godine, koji predstavlja značajan protest protiv političke konstrukcije nacionalnih granica.
Holiday Camp ime uzima iz citata Phillipa Ruddocka, (australskog ministra useljeništva i domorodačkih pitanja),  "...činimo sve kako bismo osigurali da prihvatni centri pruže onoliko humanosti koliko je razumno moguće, a da ih ne pretvorimo u kampove za odmor..."