Istraživačko-dokumentacijski projekt Istarske sudbine: Istrani u sabirnim i zarobljeničkim logorima za Drugog svjetskog
rata i poraća pokrenut je 2006. s ciljem prikupljanja što većeg broja auditivnih i videosvjedočanstava preživjelih
istarskih zatočenika svih logora u Drugome svjetskom ratu i poraću. Premda su niz godina brojne povijesne i
znanstvene institucije radile na toj tematici, dosad nije bilo značajnijeg prikupljanja videosvjedočanstava o stradanjima
Istrana u koncentracijskim logorima. Istraživanja su dijelom bila ideološki obojena i nisu bila sustavna, tako
da nema mnogo videosvjedočanstava o tim događajima.

Želja za osvjetljavanjem sudbina „malih“ ljudi nagnala nas je na dublje istraživanje koje bi upotpunilo sliku
života istarskog čovjeka prve polovice 20. stoljeća i zaokružilo doprinos Istrana u širem kontekstu holokausta.
Radu na terenu prethodilo je traganje za stručnom literaturom, listanje časopisa, novina i publikacija u kojima
su fragmentarno zabilježena svjedočanstva istarskih logoraša. Razvili smo posebnu metodologiju rada za razgovor
s preživjelim logorašima i stradalnicima Drugog svjetskog rata. Pitanja su bila podijeljena u tri dijela i obuhvatila
su djetinjstvo, školovanje, običaje te svakodnevni život na istarskom selu u tridesetim i ranim četrdesetim
godinama 20. stoljeća. Početak Drugog svjetskog rata, antifašistički otpor, uhićenje, deportacije, dolazak u logor,
život i prilike u logorima i oslobođenje odnose se na drugi dio pitanja. Treći dio intervjua tematizira povratak kući,
integraciju u normalan život, zaposlenje, ženidbu, život do mirovine i život u mirovini. (Igor Jovanović i Igor Šaponja)