Sve nevolje koje nagrizaju jedinu nam kuglu o kojoj visimo, atmosferu, noć, vode, osmijehe, nastale su kao posljedica upornih, trajnih i skupnih slobodnih odluka ljudi ili moćnijih pojedinaca koji se onda zovu korporacije ili političke strukture ili sl. Izgleda da smo tu slobodu, pomalo zanemarivši njezinu društvenu odgovornost, „uperili“ protiv nas samih te, ukratko, svih i svega oko sebe. Jer, očito, nismo donosili (kao ni naši prethodnici) osobito pametne odluke kada smo uspjeli dovesti u pitanje zdrav i uravnotežen život: svih oblika života i svih njegovih staništa. I tako, mic-po-mic, polako i temeljito režemo granu na kojoj sjedimo…

Očito je: sve što činimo, ima utjecaja na okoliš (kako pozitivan, tako i negativan) zato naša briga o svijetu u kojem živimo mora biti stalna i trajna. Koliko god problem disbalansa prirodnog stanja - nastao zagađenjem, zatopljenjem, razbacivanjem u preobilju - izgledao globalan i nerješivi, nužan korak u ponovnom uvođenju reda na Zemlji promjena je na razini svijesti pojedinca. Promjena vlastite svijesti, pa tuđe, pa  mijenjane svijesti velikog broja ljudi možda ipak pripomogne spoznaji da, primjerice, neki dijelovi svijeta u kojem živimo trebaju ostati u mraku. Na putu prosvjetljenja/otrežnjenja (ukoliko, nadamo se, jednom i do takvog obrata dođe) valjalo bi se povoditi za preporukama onih koji bolje i dalje vide - uglavnom su to stručnjaci iz područja astronomije i drugih prirodnih znanosti koji nas zasipaju nemilosrdnim činjenicama o štetama koje činimo živeći komotno i nesvjesno.

Jedna od takvih je i podatak da se svjetlosnim zagađenjem potpuno uništavaju neke biljne i životinjske vrste, a time narušava i čitav ekosustav. Nije li to dovoljno ozbiljna i zabrinjavajuća informacija zbog koje bi se valjalo upitati o djelotvornim mjerama za zaštitu noćnog neba? Jer, kao što smo već imali prilike više puta čuti: Istra više nema neba!  Neki drugi dijelovi svijeta u tome su još „napredniji“.

Posljedice su iste: noći sve više blijede, a s njima i biološka raznolikost - gubi se podjela dana i noći, a poznato je da su životni ciklusi cjelokupnog biljnog i životinjskog svijeta, uključujući i čovjeka, prilagođeni upravo dnevnim izmjenama dana i noći. Sve navedeno posljedica je svjetlosnog zagađenja, tek jednog od destruktivnih ljudskih manira - koji u prvi mah uopće ne izgleda opasno. No informirate li se malo temeljitije, uvidjet ćete sve podlosti neprimjerene rasvjete i svjetlosnih instalacija. Najlakše nam je shvatljiva možda ona sigurnosna, zbog koje nastaju mnoge prometne nesreće s obzirom da se oko ne može brzo prilagoditi na novu situaciju nakon što ga zabljesne snop agresivne i neadekvatne rasvjetne buktinje.

Najkompetentniji i najcjelovitiji izvor informacija koje pružaju široku osnovu za razumijevanje problema svjetlosnog zagađenja svakako je web stranica www.lightpollution.org koju su postavili i održavaju je članovi Astronomske udruge „Vidulini“ iz Kanfanara. Jedan od njezinih članova, prof. Korado Korlević, voditelj višnjanske zvjezdarnice, bit će naš gost 22. travnja pa ćemo iz „iz prve ruke“ moći čuti i vidjeti o tamnoj strani svjetlosti.

Na spomenutoj stranici, pored definiranja problema svjetlosnog zagađenja i njezinih uzroka, najveći dio posvećen je posljedicama te elektro-štete. One su: astronomske, biološke, ekonomske, kulturološke, pravne, sigurnosne, teološke… (Za one kojima je lijeno surfati, zorni primjeri su niže navedeni.)

Iako su posljedice zastrašujuće i alarmantne i brrrrr  - ohrabrujuće je što se nasuprot svim razarajućim svjetlosnim silama (koje su pomno navedene na stranici Vidulina) ipak nudi rješenje, i to sasvim jednostavno, učinkovito i pristupačno: ekološka rasvjeta! Možete je naći u svim trgovinama rasvjetnim tijelima. Nije ni skuplja i ni po čemu kompliciranija od uobičajenih rasvjetnih tijela koja bliješte na sve strane i svojom svjetlošću gase život različitih zemaljskih stanovnika. Samo pravilnom uporabom, isključivo ekoloških rasvjetnih tijela, omogućava se harmoničan odnos između rastuće civilizacijske potrebe i očuvanja okoliša. Je li to tako puno? I nemoguće?