Mjesec hrvatske knjige u Umagu / Il mese del libro croato (15 ottobre - 15 novembre) a Umago inizia con la promozione del libro Hotel Zagorje di Ivana Simić Bodrožić, uno dei piu' letti ed apprezzati nel 2010. La Biblioteca civica Umago vi invita alla serata letteraria venerdi' 15 ottobre alle ore 20. Benvenuti!
Napisan kao intimni dnevnik tinejdžerice iz prognaničke vukovarske obitelji, Hotel Zagorje vrlo uvjerljivo prezentira unutarnje hrvatske konflikte devedesetih godina. Glavna junakinja s užom je obitelji u potrazi za krovom nad glavom: nakon kratkotrajnog zauzimanja napuštenog zagrebačkog stana, obitelj se useljava u bivšu kumrovačku političku školu; svoj novi dom prognanici nazivaju hotel Zagorje.
U poznatu kumrovačku knjigu dojmova, ova „cura“ iz Vukovara piše: Druže Tito, hvala ti na prekrasnoj maloj sobici koju si osigurao mami, bratu i meni, truni u paklu.
Junakinja bez zadrške i političke korektnosti, mladenačko-buntovnički iznosi svoju revoltiranost spram situacije u kojoj se našla. Njena meta nisu toliko Srbi i komunisti s kojima nije u neposrednom dodiru; junakinja se prije svega obračunava sa Zagorcima, a zatim, kada iz osnovne škole prelazi u gimnaziju i sa samim Zagrepčanima. Dakako, podvojenost pripovjedne pozicije, na koju nas upozorava već sama činjenica da autorica Ivana Bodrožić Simić (1982-) retrospektivno vodi dnevnik svojeg odrastanja, književno vrlo uspjelo otvara prostor za sagledavanje ovih „negativnih emocija“ u kontekstu društveno-političke ondašnjosti, ne bez ironičnih obrata i efekata. U nekoliko navrata, uostalom, junakinja iznosi i različite momente prognaničke samoreprezentacije, niz taktika kojima se prognanička zajednica borila za svoje interese u novonastaloj situaciji.
Mnogo je potresnija, međutim, ogoljena, dnevnička iskrenost ove proze, kroz koju se može pratiti ne samo junakinjina potraga za društvenim, odnosno osobnim identitom, nego i njezina prva ljubavna i erotska traganja za vlastitim intimnim svijetom. Iz tjeskobne nemogućnosti identifikacije sa sredinom i osobama među kojima se našla, junakinja u istinski tragičnom momentu ovog autobiografskog romana, u momentu spoznaje o uzaludnosti dugogodišnjeg iščekivanja očevog povratka s vukovarskog ratišta, dostiže intenzivan stupanj poistovjećenja s ubijenim roditeljom. (Neven)
Hotel Zagorje iznad je konkurencije za hrvatske književne nagrade i ne mjeri se mjerilima jedne ili deset književnih sezona. Riječ je o romanu koji obilježava cijeli naraštaj. (Miljenko Jergović, Jutarnji list)
Roman Ivane Simić Bodrožić pleni detaljima i do okrutnosti sprovedenom perspektivom koja vodi do delimične katarze kroz primalni krik očaja ne samo u hrvatskom Zagorju, već i širom brdovitog Balkana gde je izbeglištvo odomaćena životna pojava i strategija. (Vladimir Arsenić, www.e-novine.com)
Ne želeći se upuštati u šira razmatranja teorija traume, vrijedno je spomenuti radnu tezu pojedinih pristupa traumi koja traumatsko iskustvo smještaju izvan jezične iskazivosti; ono uvijek ostaje jezgra unutar subjekta koja mimo njegove volje generira neugodu i upleće se u svakodnevni život. Upravo time završava roman: njegov kraj strukturno je logičan, no trauma ide dalje, onkraj svršetka romana: I ja želim otići odavde, otići što dalje, na neko mjesto gdje se neću osjećati kao da ću poludjeti. Mislim da imam neku bolest. (Andrea Milanko, Vijenac)