Iz intervjua s Robertom Perišićem (Dragan Jurak, Jutarnji list)
Naš svijet se jako raslojio. Nekad smo bili više manje u istoj priči, a danas radnik koji živi od par tisuća kuna, menadžer i kapitalist - definitino nisu u istom svijetu. Nas to raslojavanje i psihološki opterećuje kao neka trauma. U «Našem čovjeku na terenu» ima tih klasnih razlika, ali i kulturnih - između mainstreama i subkulture, te modernog i tradicionalnog, plemenskog...
Ja sam se potrošaštvom na taj način odavno bavio - i kao urednik, i kao pisac od «Užasa i velikih troškova» do «Našeg čovjeka na terenu». Kupovanje je zanimljiv proces, jer kad nešto kupuješ «sebi», ti zapravo kupuješ djelić identiteta... Svaka nova jakna nešto dodaje... Dakle, to jest moja tema, ali ja nipošto ne propagiram potrošački debilizam koji je zahvatio ove krajeve. Žalosno je vidjeti mlade ljude koji konzumiraju stvari kao da ih progoni beskrajna glad, koji preuzimaju konzumiranje kao osnovni princip, a ne mišljenje, ne kreaciju. To su na neki način luđaci. Gledajući nedavni Big Brother celebrity imao sam dojam da vidim neke potrošaštvom potpuno poremećene ljude.
Jedan od najsvestranijih autora izniklih na književnoj sceni 1990-tih zasigurno je Robert Perišić. Osim po svojim književnim uradcima, mnogima je poznat i kao pokretač i urednik 'Godina novih', esejist 'Playboya', književni kritičar-kolumnist 'Feral tribunea' i 'Globusa', te scenarist Matanićevog filma 100 minuta Slave...
Za svoj roman Perišić je dobio Nagradu Jutarnjeg lista, jednu od najuglednijih hrvatskih književnih nagrada. Osim što mu je na taj način dio književne kritike odao priznanje, roman je stekao status hita među širom čitateljskom publikom, što statistički pokazuje i naša statistika (vidi Kvartal 03/08!). Radio 101 i Zarez objavili su, međutim, recenzije koje osporavaju i usporavaju brzu kanonizaciju ovog romana. Slijedi 5 recenzija (3:2 za Perišića!):
Jagna Pogačnik (Jutarnji list)
Helena Sablić Tomić (Vjesnik)
Ono što posebice drži čitatelja posve „navučenog" na ovu knjigu napisanu efektnim, brzim stilom, zasigurno je lakoća i domišljata duhovitost kojom se komentiraju prepoznatljive dnevne situacije bilo da je riječ o politici, kulturi, novinarstvu, društvu, ljubavnom odnosu. Upravo takav pogled na stvarnost „Našem čovjeku na terenu" udjeljuje etiketu društvenog romana u kojemu se autor ne postavlja kao analitičar domaćih društvenih prilika već sofisticirano ironizira negativnosti potrošačkog društva sklonog brzim rješenjima onih koji ne traže previše detalja i pojedinosti.Augustin Trepšić (Lupiga)
Osim nemilosrdnog razračunavanja s medijima u kojem mu je pošlo za rukom dati možda najbolju kritiku medija koju sam u posljednje vrijeme pročitao, uslijedile su i totalno bizarne scene, u Pynchonovskoj maniri, kojih se ne bi posramilo nijedno današnje postmodernističko društvo Zapada.
Nenad Perković (Zarez)
Strogo bodrijarovski gledano, moglo bi biti riječi o stvarnosti, utoliko koliko je medijska simulacija postala stvarnost stvarnija od realnosti. Ako Glamour caffe i ostale “društvene kronike” u medijima doživljavamo društvenom stvarnošću, a ne simulakrumima, utoliko je i Perišićev roman “društven”. Ali ovaj roman proglašavati nekakvim “žalcem” koji raskrinkava društvenu situaciju, umjesto reći ono što jest – da je i sam ciljana konstrukcija u službi neautentične stvarnosti koja se polako gradi oponašanjem medijskih slika – nemojmo se lagati. Ako ćemo govoriti o romanu, ostavimo marketing.
Gordan Duhaček (Radio 101)
«Naš čovjek na terenu» društveni je roman, na tragu «Lomače taština» ili «Linije ljepote», čije su ideje definirajuće za određenu epohu. U sukobu između intimnog i društvenog novinar Tin u jednom trenutku gubi godinama pažljivo građen život, dok pisac Perišić gubi jačinu svoje priče, na kraju je svodeći prvenstveno na ljubavnu.