- Calendario eventi
- 21 Settembre 2005
Swartz, Pauletta, Ugussi
Kuća u Istri napisana je iz perspektive stranca koji želi kupiti kuću u Istri, a u pozadini njegove mahnite i neodgodive želje isprepliće se priča/refleksija o sudbini ovog dijela Europe i njezinih stanovnika koji su u proteklom stoljeću preživjeli pet država ne maknuvši se ispod svog krova. Zašto tako jaka želja, vezanost, gotovo ovisnička potreba da se posjeduje bokun kuće baš u Istri, nekoliko kilometara od talijanske granice, otkud tako fina istrofilija jednom dalekom sjevernjaku (Swartz je rođen u Stockholmu 1945).? I otkud takvo znanje i poznavanje (ne)prilika ovdašnjih zemalja i naroda? Naime, možda je dio odgovora i u tome što je Swartz godinama radio kao stalni dopisnik švedskog lista »Svenska Dagbladet« za istočnu Europu. Kao plod iskustava iz Varšave, Praga i Budimpešte nastala je knjiga Room service, (također prevedena i objavljena u izdavačkoj kući Durieux). A o tom fenomenu, promatranom na mikroslici istarske kuće sam autor kaže: Ova je knjiga više o kući nego o ljudima. Kuća ne pripada toliko nama koliko mi njoj; na kraju krajeva, ljudi dolaze i odlaze, a ono što ostaje su predmeti, kuće. Poseban je to fenomen u ovom dijelu Europe, gdje su ljudi tijekom prošlog stoljeća tjerani iz svojih domova zbog ratova i etničkih čišćenja. Swartz se ovom knjigom potvrdio kao odličan poznavatelj istarskog mentaliteta, mještana i sela. I još jedna poetska začkoljica: autor je pripovjedačku poziciju prepustio ženi. Zašto ženi, morat ćemo ga priupitati uživo, u srijedu, 21. rujna, poslije 20 sati u našoj lijepoj knjižnici.
Ivan Pauletta u svojoj je knjizi bio manje sklon fikciji; Bjegunci su, naime, dokumentarističko štivo: stvarna kazivanja literarno uobličena u središte pažnje dovode sudbine ljudi koji su koncem četrdesetih i početkom pedesetih bježali iz Jugoslavije u Italiju riskirajući život za novi život, stvarni i slobodan. U "par besida" prije čitanja autor napominje da su ljudi bježali ne samo zato što su gubili imovinu, nego i pravo da pjevaju i misle što hoće, a da je bijeg značio suprotstavljanje "ponosom, prkosom i hrabrošću". U tom smislu, knjiga je kronika jednog vremena, vremena o kojem se još uvijek više ne zna nego zna. Pauletta je priče zasnovao na konkretnim svjedočanstvima, intervjuirajući i dopisujući se sa protagonistima, rođacima, svjedocima i naglašavajući time važnost i vrijednost svake pojedinačne sudbine, svakog ljudskog života. Jer svaka priča o drami prelaska granice, koja je bila po riziku ravna ruletu, istinita je i stvarna i nema veze s pričama o pobjednicima i pobijeđenima, o politikama koje mobiliziraju potrebne motive i mitove, o zbroju kojim se izaziva zgražanje jer je već dovoljno strašno dovesti život i ljude u tako krajnje situacije: Slobodu, uvjetno rečeno, možemo vratiti, a uz to i dostojanstvo tim žrtvama, jedino ako se ispuni pravda. To znači ako ovog časa kažemo istinu. Istinu koja nije ni "naša" ni "vaša" već naprosto jedino istina, mala i skromna istina, neizmjerno velika po značenju, objasnio je autor u jednom intervjuu. Ivan Pauletta (Premantura kod Pule, 1936.) utemeljitelj je Istarskog demokratskog sabora i početkom 90-ih vrlo se aktivno bavio politikom (zastupnik Hrvatskog sabora – Županijskog doma) no u ovim pričama se nije upuštao u politiziranja ne želeći „ispravljanjem“ prošlosti, dokazivanjima i prokazivanjima državnih ideologija prekriti životne priče, životne drame. Prije Bjegunaca, Pauletta je objavio knjigu Histria kolaž (1999.) u kojoj esejistički dotiče tipične fenomene istarskog društva, života, povijesti… svoje omiljene teme.
Pogled na prošlost, baš kao i Pauletta, usmjerio je i Claudio Ugussi (Pula, 1932.). Svojim je književnim ostvarenjima – kako romanom Podijeljeni grad tako i zbirkom pripovijedaka Kameno gnijezdo – duboko uronjen u pitanja egzodusa, izlomljenih perspektiva, problema izmještanja i postratnih trauma nastalih uglavnom raskolom svjetova, nazora i ideologija. U tom smislu obojica autora pridonose popunjavanju praznine hrvatskog književnog, kulturnog i političkog pamćenja; Pauletta na svoj pretežito dokumentarističko-esejistički način, a Ugussi na sasvim književni umiješno spajajući beletristične elemente s historiografskim i autobiografskim. Kameno gnijezdo sadrži osam pripovijesti nastalih u rasponu od 1968. do 1993. godine. Bez obzira na tako široki vremenski raspon, pa u tom smislu i odmak od nesretnih događaja raseljenja i razdvajanja, Ugussi je u svim pričama ostajao dosljedan jednom: mudrom ispreplitanju povijesnog i intimnog uz naglašen osjećaj za mjeru i ostajući vjeran književnim kriterijima. Unatoč autobiografskom ključu iščitavanja i vrlo prisutnom povijesnom ambijentu, autor nije zagušio književnost. Ugussi u načelu ne raspravlja s poviješću već u središte stavlja povijesnu i socijalnu duhovnost čovjeka, a to je najbolji način svjedočenja o nemilom, nedovoljno poznatom ili čak iskrivljenom. Nije na odmet spomenuti da predgovor knjizi bujskog slikara i književnika potpisuje Predrag Matvejević, a neke od uvrštenih priča su i nagrađene. Claudio Ugussi svoj stvaralački dar manifestira i u slikarstvu, za što ga veže čvrsto uvjerenje da se likovnim sredstvima može izraziti suštinske trenutke našeg življenja. Zaokupljenost istarskim pejzažnim motivima našla je svoju umjetničku afirmaciju i na platnu i u poeziji, kojom se javlja ranih 60-ih godina. I od onda slijedi uporno ali tiho traženje, pisanje, govorenje… o vrijednostima svoje kulture, o čovjeku… jedan život miran i tih, kakav živi svaki čovjek koji zna da je dobro i ispravno mislio, pisao i radio, bez obzira na okolnosti koje su često oduzimale, glodale i ranjavale. Ništa od toga ovom autoru nije oduzelo želju za istinom niti ju je zamutilo gorčinom ili mržnjom. Mir je savršena riječ za opis Claudija Ugussija. Svoj stvaralački i životni put, život u strpljenstvu, kao da je i sam sažeo: Kad pretrpljene nepravde i negativna iskustva uđu u svoje korito prošlosti i posluže jedino kao pouka i opomena, bez utjecaja na sadašnje protjecanje vremena, onda se obnavlja nada i može se s više vjere gledati u sutrašnjicu. (nives)