Martedí, 13/11 alle ore 20 viene a trovarci Tea Tulić, espressione della nuova generazione di scrittori di Fiume, riuniti attorno all'associazione letteraria Katapult. Parleremo del suo apprezzato romanzo Kosa posvuda (2011), dei rapporti intergenerazionali e del rapporto tra la scena letteraria istriana e quella fiumana... Benvenuti!
Prva proza Tee Tulić Kosa posvuda pripovijeda priču o jednoj obitelji, posebice njezinoj ženskoj liniji nona-majka-kći, i suočavanju s majčinom bolesti. Pripovjedačica se služi infantilnom perspektivom, koja je uvijek nekako prirodna kada djeca govore o roditeljima, ali kako bolest odmiče i majka onemoćava uloge majke i djeteta se polako mijenjaju, pa kći preuzima skrbništvo za majku, novu ulogu na starim osnovama. A Noni skrbništvo već odavno treba, ona je na neki način najveće dijete ove knjige.
Kosa posvuda je utoliko i nacrt obiteljskog romana i povijest pokušaja da se neizlječiva bolest izliječi, što će reći da se u ovoj knjizi maršira kroz bolničke sobe na čijim vratima se samo mijenjaju brojevi, dok bolest raste, da se u očaju pribjegava i alternativnim metodama, dok bolest raste, svemu što daje nadu i vraća dostojanstvo oboljelom. Usput se nizom lajtmotiva pripovijeda i o kućnim ljubimcima, susjedima, vjeri, flash-backovima vraća u djetinjstvo, spominju uroci i prometne nesreće, a listovi kupusa života rastu pred nama…
Kosa posvuda nije nekakva mračna knjiga unatoč tome što joj je okvir ispitivanje riječi "bez imalo mekoće, satkane od samih suglasnika" – smrt. Naprotiv, Tea Tulić je uspjela svojim pripovijedanjem i britkim zapažanjima, uvrnutim, luckastim pristupom i životu i smrti, kroz lucidne crtice, što humorom, što domišljatošću i sjajnim stilom – vitalizmom generalno – ispričati priču koja se čita lako i s užitkom, a da pri tom nije izgubila ništa od svoje potresnosti i duboke emotivnosti. Ova knjiga je nešto kao "uloga moje porodice u najraširenijoj svjetskoj bolesti", samo na pop-način, djevojački i terapeutski iskren. (urednik knjige Kruno Lokotar)
Knjiga "Kosa posvuda" Tee Tulić je vrhunsko prozno delo. Bez obzira na težinu teme sa kojom se bori, radi se o prozi napisanoj sa naizgled užasavajućom lakoćom. To je uspeh koji bi teško postigli i mnogo poznatiji umetnici/e od nje. (Vladimir Arsenić, E-novine)
Roman “Kosa posvuda” Tee Tulić, iako prvenac, oličenje je inventivne pripovedne ekonomije i depatetizovane sugestivnosti. “Nimalo mekoće u riječi satkanoj samo od suglasnika”, finišira naratorka svoj potisnuti porodični roman obeležen smrću. Nimalo olakšanja, tek snaga sećanja u tekstu na granici fikcije. (Saša Ćirić, Novosti)
Kosa posvuda lijepa je, potresna, ali istodobno i domišljato humoristična i topla knjiga o jednoj bolesti zbog koje je djevojčica koja na plaži gradi kule od pijeska za rakove ustala, stresla djevojčicu sa sebe i kao odrasla krenula u borbu protiv jedne drugačije sorte rakova. (Marijo Glavaš, Knjigomat)
Međutim, ono što nam ona posreduje u prvom čitanju nije njezina filozofska gustoća nego snažna emocija, začudne i humorom obojene slike, briljantno izvedeni minijaturni dijalozi i fina, izbrušena rečenica. Smjestivši se na plodnom raskrižju lirskog, dramskog i proznog, ova knjiga uspijeva nadrasti traumu iz koje izvire i oblikovati rukopis s kojim je, povrh svega, vrlo lijepo i lako razgovarati. (Anera Ryznar, Quorum)
Jaka tema, jake emocije, znalačko baratanje njima i odlično odabrana forma pripovijedanja čine ovu, formatom malu, doista velikom knjigom. (Jagna Pogačnik, Jutarnji list)